U vašem cijenjenom i rado čitanom listu u četvrtak, 10. siječnja 2006. godine, objavljen je tekst pod naslovom »Vruća stolica sportskog tajnika«, a u petak, 20. siječnja 2006. godine, i nastavak pod naslovom »Udar u sportski osinjak«, koji se dotiče teme izbora tajnika Sportske zajednice grada Poreča, svrstavajući to u kontekst nepodnošljivog rivalstva dviju sportskih udruga (nogometne i rukometne) i njihova lobiranja za izbor tajnika, a sve pod okriljem lokalne politike.

Sama autorica teksta u drugom napisu od petka, 20. siječnja, u uvodnom dijelu navodi da je prethodni tekst izazvao očekivanu buru, pa i uvrede na račun potpisane novinarke. Ne dijelimo takav dojam, dapače, nije bilo ni namjere osvrtanja na tekst od četvrtka, držeći da sloboda medija ipak podrazumijeva i odgovornost novinara za napisano. No, nastavak napisa, uz neutemeljenu tvrdnju da je autorica u pravu i da za tako nešto ima osnova, zavrjeđuje osvrt. Ne opet zbog bure, kako tvrdi novinarka, već u prvom redu poradi objektivnog informiranja javnosti. Naime, nitko iz Izvršnog odbora Sportske zajednice u vezi spomenutih tekstova nije kontaktirao potpisanu novinarku, a predsjednici obje navedene sportske udruge također negiraju da je itko od njihovih članova rekao tako nešto novinarki, posebno potencirajući imena kao izvore određenih proturječnih stavova. O tome govori i nepoznavanje dužnosti koje pojedini članovi udruga obnašaju (Edo Kos – član IO SZGP-a te Darko Požarić – predsjednik RK »Poreč«??), što se ipak moglo na vrijeme doznati.

A što od napisanoga nije točno? I sam tekst od četvrtka počinje konstatacijom da u porečkom sportu nešto »škripi«, insinuirajući da bi to ovaj put bilo u procesu izbora tajnika SZ-a, kojemu je pozadina politička. Niti postoji problem takve naravi, niti u porečkom sportu nešto škripi, a pogotovo nema miješanja politike u sport na prezentirani način. Što danas reći o porečkom sportu? Na našu sreću i zadovoljstvo brojnih sportaša, roditelja i prijatelja sporta, u netom ispraćenoj 2005. godini porečki sportaši postigli su svoje najveće uspjehe u povijesti, počevši od stolnotenisača, plivača, rukometaša, nogometaša … Rukometaši su prvaci Druge lige zapad i novi članovi Prve lige, članovi Boćarskog kluba »Istra« viceprvaci Hrvatske i polufinalisti Kupa europskih prvaka, košarkaši prvaci A2 lige zapad, stolnotenisačice prvakinje Druge lige zapad i nove prvoligašice, imamo nekoliko svjetskih prvaka (boćanje, thai- kickboxing) te još niz drugih uspješnih klubova i pojedinaca.

Mislimo da u prilog tome dovoljno govori i proglašenje najboljih sportaša i sportskih klubova u županiji za 2005. godinu, gdje je Poreč od šest nominacija osvojio tri: najbolja sportašica – Marijana Liović, najbolji sportaš – Alen Guštin, najbolji klub – Rukometni klub »Poreč«.

Dozvolite ipak da dio zasluga za postignute rezultate pripada i dužnosnicima Sportske zajednice grada Poreča, uz klubove kao njene članove i nositelje vlastitih aktivnosti. Ne ističemo to da bismo pod plaštom postignutih rezultata prikrili postojanje određenih problema. Sigurno je da problema ima, od kroničnog nedostatka sredstava, pomanjkanja sportskih terena za treninge, stručnih trenera određenih profila…, ali se rješavaju samostalno ili, češće, zajedno sa sportskim udrugama članicama Sportske zajednice, uvijek u nastojanju iznalaženja najboljeg rješenja. Osim SZ-u, klubovi se za rješavanje svojih problema, u pravilu financijskih, obraćaju raznim gospodarskim subjektima, ali nije rijetkost ni kod nas ni u svijetu da se obraćaju i političkim tijelima. No, to je mimo SZ-a i s njegovim radom zaista nema nikakve veze.

Etiketirati da nešto »škripi« u porečkom sportu i na taj način otvoriti temu izbora tajnika SZGP-a te to začiniti tezom o politici u pozadini, zaista je neumjesno. Procedura izbora tajnika propisana je Statutom SZ-a i u skladu s time je IO SZ-a 21. prosinca 2005. godine raspisao natječaj, koji je zatvoren 11. siječnja 2006. Objavljen je u »Glasu Istre«, »Narodnim novinama« i na gradskoj oglasnoj ploči, a ne samo »iza kafe aparata«, kako piše u tekstu. Na natječaj se javilo deset kandidata, a kakav će biti konačni ishod odnosno tko će biti imenovan, u ovom se trenutku ne može reći. O kandidatima će raspravljati i odlučiti isključivo IO SZ-a, bez uplitanja politike. Jedina sugestija politike bila je da bi se o kandidatu za tajnika trebale izjasniti sportske udruge odnosno klubovi članovi SZ-a, kako je to preneseno u tekstu objavljenom u »Glasu Istre«.

Sportskim radnicima vrlo je dobro poznata procedura izbora tajnika SZ-, poznati su im rokovi, a bilo koju dodatnu obavijest mogu u svakom trenutku dobiti u tajništvu SZ-a, što u pravilu i čine, i ne vidimo potrebe da se raspituju u uredništvu vašeg lista, ako takva tvrdnja uopće ima uporište. Jednako upitnim mogli bismo nazvati i navode o opsegu rada tajnika, s tvrdnjom »iznutra« da taj rad odgovara punom radnom vremenu 2-3 čovjeka. Sasvim sigurno da takvih tvrdnji nema »iznutra«, ako se misli na SZ, a poslovi tajnika definirani su Pravilnikom o radnim obavezama, koji za to predviđa jednu osobu.

Treba napomenuti i da sve sportske udruge imaju problema koji su u ovom tekstu već potencirani, ali oni ne unose pomutnju u odnose udruga članica SZ-a, kako se to u predmetnom članku potencira kad su u pitanju nogometni i rukometni klub. Dapače, kao članovi SZ-a ovi su klubovi zajednički inicirali otvaranje pitanja dugoročne strategije razvoja i sustava financiranja porečkog sporta u cjelini, što je IO SZ-a prihvatio kao ideju i učinio prve korake prema realizaciji.

Na kraju, rad SZ-a, posebno sjednice IO-a, javan je, i o održavanju tih sjednica redovito se obavještavaju mediji, uključujući i »Glas Istre«, ali novinari u pravilu izostaju. Da su pratili rad IO SZ-a vjerujemo da bi informiranje javnosti o tim pitanjima bilo pravodobnije i novinarski izvještaji ne bi obilovali s toliko netočnih i neprovjerenih podataka kao dva predmetna napisa.

Izvršni odbor Saveza sportova grada Poreča na možebitne dalje tekstove neće više reagirati, jer smatramo da je rad IO SZ-a javan i transparentan.