Najprije zato što su najboljem ponuđaču, TIM-u 90, odnosno njegovu direktoru Darku Požariću javno zaprijetili da, kupi li on zemljište, Grad neće donijeti Detaljni plan uređenja, za koji je potrošen novac poreznih obveznika, pa i Požarićev, i koji je prošao javnu raspravu. Nije li to reketarenje ili se to drugačije zove ako se iznuda koristi u javnu svrhu?

Edo Kos je na Poglavarstvu pred novinarima rekao da su im iz Vlade sugerirali da kupnjom zemljišta od HFP-a na javnom natječaju zarade za tri projekta za koje imaju podršku, ali ne i novac iz državnog proračuna. Znači li to da im je netko rekao da će, bez obzira koliko novca ponude za zemljište na natječaju, sigurno biti najbolji ponuđači? Da je i bilo tako, ne bi li HFP natječaj uvjetovao pravom prvokupa? Dvojac gradskih kormilara (gradonačelnik Štifanić i partijski mu šef i član Poglavarstva Kos) željeli su, vjerojatno, barem tanko jamstvo da će plan provesti u djelo pa su zaboravili na detalje.

Gradonačelnik je na konferenciji za novinare rekao da se osobno potrudio da se iz Agrokorove sudske tužbe protiv HFP-a izuzmu parcele za koje je Grad zainteresiran, u rekordnom roku. Znači li to da je gradonačelnik vršio pritisak na sudsku vlast? I nakon svega, Grad na javnom natječaju za zemljište za koje je životno zainteresiran ponudi najnižu cijenu! Na novinarsko pitanje zašto su ponudili tako malo, gradonačelnik je rekao da moraju voditi računa kako troše javni novac. Kao da se država ne mora voditi istom logikom.

A kako se Kos i Štifanić iz ove priče ne žele izvući priznavanjem poraza, ona dobiva još nelogičniji nastavak. Darka Požarića optužuju što je interes svoje tvrtke TIM 90 stavio ispred interesa Grada. A na drugog Porečana, Dragana Radolovića, gradonačelnik nema primjedbi. Rekao je da ga ne poznaje. Premda je Radolovićeva Istra Bavaria Agentur jedna od najaktivnijih i najstarijih tvrtki za promet nekretninama u Poreču, gradu s 20-ak tisuća stanovnika. Milan Radolović, mlađi brat i jedno vrijeme poslovni partner Dragana Radolovića, bio je do prije dvije-tri godine, kada je nestao iz Poreča, član predsjedništva porečke podružnice IDS-a, kojom je u to vrijeme predsjedavao današnji gradonačelnik Štifanić. U poslu s nekretninama obojici braće poslovni je partner Dražen Golemović, koji slovi kao jedan od većih »igrača« u prodaji nekretnina.

Ne možemo znati bi li Požarić odustao od tog natječaja da je gradonačelnik pitao njega osobno, umjesto što ga je pokušavao pritisnuti putem Hypo banke za koju je ustvrdio da je stvarni vlasnik TIM-a 90, a za što nema argumente. Ali, da je Požarić i odustao, sljedeća bi bolja ponuda bila Radolovićeva. Zašto je i kakvim programom Radolović konkurirao i je li i na njega vršen pritisak – nismo uspjeli doznati. Radolović nam je bio nedostupan, u sjedištu tvrtke brzo su nas se riješili odgovorom da je na putu, a broj mobitela nikome ne mogu dati.

Gradonačelnik se poslužio i psihološkim reketom javno optužujući Požarića za zloupotrebu SDP-a (bivšeg IDS-ovog koalicijskog partnera u Poreču) za svoje poslove, u kojima mu je važnija osobna zarada od javnog interesa. I to upravo dok Grad dvojbenom kombinatorikom nastoji doći do zemljišta čijom bi prodajom zaradio za gradnju objekata od kojih će najviše koristi imati dvije porečke turističke tvrtke. U ove, ali i druge javne projekte Grada Poreča, te tvrtke nisu uložile ni lipe.

Naravno da bi Porečani htjeli imati obilaznicu, moderne sportske dvorane i čisto more i okoliš, makar to, kao i do sada, sami platili. Ali, ovakva muljaža je lov u mutnom, u kojem se lako upecati na vlastitu udicu.

Sniježana Matejčić