U javnim se medijima posljednjih dana otvara polemika u vezi s Pravilnikom o gospodarenju otpadnim električnim i elektroničkim uređajima i opremom slična onoj koja se vodila o skupljanju ambalaže i ambalažnog otpada. Stoga iznosimo nekoliko osnovnih činjenica i obrazloženja o novom sustavu odvojenog sakupljanja otpadnih električnih i elektroničkih uređaja i opreme.

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva donijelo je Pravilnik o gospodarenju otpadnim električnim i elektroničkim uređajima i opremom 13. srpnja 2007., i on je u potpunosti usklađen s EU direktivama. Pravilnikom se propisuju obveze i odgovornost proizvođača električne i elektroničke opreme i uređaja, način obilježavanja, način gospodarenja električnim i elektroničkim otpadom, način sakupljanja, naknade itd.

Električni i elektronički otpad ide u red količinski najbrže rastućeg otpada, a čine ga kućanski aparati (TV, radioaparati, video, hladnjaci…), računala, telefoni, mobiteli, kazetofoni, itd. Najveći broj ovog otpada je opasni otpad zbog komponenti koje sadrži.

Na temelju pravilnika uspostavlja se sustav odvojenog skupljanja električnog i elektroničkog otpada radi njegove oporabe i zbrinjavanja. Naknada koju plaćaju tvrtke koje električnu i elektroničku opremu i uređaje stavljaju na tržište iznosi 2,25 kuna po kilogramu. Iz tih se sredstava 1,25 kuna plaća sakupljačima za svaki kilogram sakupljenog otpada, a obrađivačima 0,75 kuna po kilogramu obrađenog otpada, što znači da se sva sakupljena sredstva ulažu u gospodarenje otpadom.

Zemlje članice Europske unije imaju različite sustave a hrvatski sustav, suprotno tvrdnjama iznesenim u javnosti nije najskuplji.

Osnovna razlika između našeg i modela nekih zemalja EU je u postupku sakupljanja koje naš model potiče. Naš model građanima omogućava da telefonom nazovu ovlaštenog sakupljača koji dolazi u kuću i besplatno preuzima aparat kojeg se građanin želi riješiti, ako je teži od 30 kg. Na taj će se način skupiti veće količine otpada.

Ministarstvo je raspisalo javni natječaj za dodjelu koncesija za sakupljanje i oporabu otpada a kompletan sustav trebao bi biti uspostavljen do 1. listopada 2007.

Procjenjuje se da u Hrvatskoj godišnje nastaje 30.000 do 45.000 tona ovog otpada, odnosno 6,67-10,11 kg po stanovniku, te da njegove količine rastu oko 10 % godišnje. Samo u 2003. prodano je više od 100.000 računala koja, nakon tri do četiri godine, postaju otpad. Kroz sustav koji se trenutno u Hrvatskoj gradi taj otpad neće biti ekološki problem i ugrožavati okoliš i zdravlje ljudi.

(IP Regional)