Šesta Ljetna škola znanosti okupirala je vrijeme 15 srednjoškolaca iz Hrvatske, Mađarske i SAD-a, koji su posljednjih deset dana u grupama radili na pet projekata u već poslovično improviziranim uvjetima po recepturi Korada Korlevića i tima mladih snaga na čelu s Martinom Mijušković. Improvizacija se u ovom slučaju odnosi samo na vanjske uvjete, one koji se mogu promijeniti jedino punim novčanikom, ali djeca su bila podvrgnuta simuliranom radu modernog znanstvenog instituta, krenula su od konkretnih znanstvenih problema, a u istraživačkom procesu stjecala su specijalistička znanja i usvajala temeljna načela znanstvenog razmišljanja. U srijedu navečer u višnjanskoj vijećnici pripremila su kompjutersku prezentaciju svoga rada.

Grupu za optiku vodio je profesor sa švicarske Politehničke škole u Lausannei Erwin Portuondo-Campa, a istraživali su Gabrijel Guberović iz Nove Gradiške, Barbara Vodarić iz Cresa i Stjepan Vukotić iz Zagreba. Izradili su optički instrument koji može projicirati monokromatske zrake na bijeli ekran, a mijenjanjem intenziteta zraka i preklapanjem pokazali su kako mogu projicirati različite boje. To je postupak sličan onom koji se događa u ljudskom oku, a primjenjuje se u suvremenim tehnologijama, poput LCD ekrana.

Grupu za eksperimentalnu kemiju vodili su Maja Šepelj s Instituta »Ruđer Bošković«, a eksperimentirali su Petar Čuček iz Zagreba, Ivana Pavić iz Bjelovara i Marko Viskić iz Rijeke. Bavili su se problemom tekućih kristala, materijala na granici između tekuće i čvrste faze u koji spadaju brojni tehnološki zanimljivi materijali.

Proteini su bili u fokusu grupe bioinformatičara, i to oni iz stanica raka. Pokušali su i uspjeli pronaći u bolesnim stanicama proteine koji bi mogli poslužiti kao meta za lijekove protiv raka. Vodio ih je Nenad Bartonček sa zagrebačkog PMF-a, a oni su bili Stephanie Chang iz Chicaga, Matilda Maleš iz Sinja i Zsofia Solyom iz Budimpešte.

»The lucky team« činili su Inga Petračić iz Zagreba, Inja Radman iz Splita i Janos Daru iz mađarskog Szegeda, a pod vodstvom Sergea Kobsa s Yale University School of Medicine iz američkog New Havena bavili su se biokemijom zelenog fluorescentnog proteina i njegovim modificiranim varijantama. Radi se o ključnim alatima molekularne biologije koji se koriste za vizualiziranje procesa u stanici.

Posljednja je grupa mladih stručnjaka za staničnu biologiju proučavala različite sojeve mikroskopski malih crvića vrste C. elegance, koji su danas jedan od najznačajnijih modelnih organizama u genetičkim istraživanjima. Grupu koju su činili Antun Sablek iz Požege, Dora Štern-Vukotić iz Pule i Sherry Xu iz SAD-a vodila je Christine Parusel iz Švicarske. Pokazali su kako se crvi razlikuju ako im mutiraju pojedine gene.

Nije pretjerano reći da se čovjek mora barem malo posramiti zbog vlastitog skučenog znanja kada sluša srednjoškolce koji govore i razmišljaju onako kako je to činilo ovih petnaest na prezentaciji. Treba li naglasiti da se čitava komunikacija u znanstvenim procesima, kao i prezentacija, odnosno odgovaranje na niz zanimljivih pitanja odvija na engleskom jeziku! I da su nekadašnji sudionici Ljetne škole znanosti koji su proteklih 10 dana u Višnjanu bili kao pomoćni voditelji bili i sami impresionirani prezentacijama.

A ovi novi klinci-genijalci u Višnjanu uče da znanost sama po sebi ne znači ništa ako je ne prati veselje, kolegijalnost, prijateljstvo, odnosno kontekst u kojem se znanost razvija. Vizualni dojam njihovih prezentacija i njihovi komentari otkrivaju i estetske vrijednosti koje mladi znanstvenici razvijaju u Ljetnoj školi znanosti.

S. Matejčić, Glas Istre