Svestrani porečki književnik, publicist, satiričar, pokretač brojnih danas već etabliranih manifestacija i autor kolumni “Lipi moji” koje se svakog četvrtka objavljuju u Glasu Istre u satiričnom prilogu La kost, Drago Orlić, predstavio je sinoć u jedriličarskom klubu svoju novu zbirku poezije “More tone ili starinske pjesme”. Ondje ga je dočekala njegova vjerna porečka publika koja redovito prati njegove radove, a ima ih puno, jer je Orlić vrlo plodan autor iza kojeg je već dvadeset i neka zbirka stihova, ali i niz monografija, zbirki pučkih priča i satire, scenarija za film, libreta za kazališnu predstavu i još mnogo, mnogo toga. Spomenimo da je prije samo šest mjeseci Orlić prezentirao zbirku pjesama “Escherichia coli”, nastalu za njegovog teškog bolesničkog iskustva, koje je u tri navrata izazvala istoimena bakterija.

“More tone ili starinske pjesme” izdao je istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, čiji je predsjednik Boris Domagoj Biletić urednik ove knjige. Biletić je kazao da je u njihovoj Knjižnici “Nova Istra” ovo 78. knjiga poezije po redu, koja je tiskana u zagrebačkom Grafomarku. Za oblikovanje, prijelom i grafičku pripremu bio je zadužen Orbis. Istaknuo je i to da je knjiga objavljena uz potporu Ministarstva kulture i Istarske županije, na čemu im se zahvalio. Na naslovnici je detalj slike, ulja na platnu pod nazivom “Tren”, autora Zdravka Đereka.

– Zbirku sam dobio prošle godine i odlučio da ćemo je uvrstiti u nakladnički plan DHK-a. Orlić je zahvalan suradnik, puno piše, osobito u novije vrijeme, ne gnjavi više od potrebnog, dakle ne češće od jednom do dvaput godišnje, šarmantno i uvijeno provjeravajući kad će libar. To je tako vjerojatno jer istodobno piše nekoliko rukopisa, rekao je Biletić. Podsjetio je da dolaze iz istog mladenačkog pulskog jata, iz Književnoga kluba “Istarski borac” i njegova istoimena časopisa, kao prvi takav klub mladih u ondašnjoj državi. Orlić je u tom časopisu, podsjetio je urednik, pri rad objavio 1969. No, do prve knjige “Će daž” trebalo mu je još 14 godina.

– “More tone” je nakon točno deset godina druga Orlićeva knjiga koju sam uredio i koju objavljuje u istog nakladnika, točnije nakon štokavske mu zbirke kratkih priča “Štorije od žalosti”, možda najbolje piščeve knjige. Koncem 1990.-ih objavio sam mu u “Novoj Istri”, pulskom časopisu za književnost, ciklus “Med i teran”. Ova nova pak knjiga, u 70-ak dionica, donosi prepoznatljivo lepršava autorska rješenja, mnogo toga memorabilnoga u uvijek živahnom i raznovrsnom su-odnosu pjesnika i tzv. lirskoga subjekta, riječi su Biletića. Ustvrdio je nadalje da su u novim stihova reminiscencije na film, glazbu, suprožimanje erosa i pornosa danas već daleki odbljesci djetinjstva i mladenaštva, neponovljivi trenuci zavičajnih fenomena koji nas odrastanjem ne napuštaju, dapače sve su nam bliži i bliži.

A upravo je o tome govorio Orlić, kazivajući odakle mu inspiracija za poeziju.

– Živio sam u Vodnjanu i uvijek sam imao veliki žar za odlazak na more u pet kilometara udaljenu Fažanu. Čim bi majka otišla na posao, odmah bih pobjegao na noge na more. A po povratku, da ne bi shvatila gdje sam bio, odlazio sam s prijateljima na crne murve s kojima bih se umazao, ali iza uha uvijek bi mi našla malo soli, prisjetio se autor i pričao kako su ih stariji dečki vozili na biciklima na more gdje su oni lovili ribu fošinama, dok su im Orlić i drugi dečkići iz sela bili asistenti.

Uz Orlića, koji je i sam pročitao nekoliko stihova pa čak i zapjevao gospođama u publici “La mula grassa non la voio piu'”, te Biletića, u ulozi interpretatora bio je Damir Miloš-Čuro koji je pročitao nekoliko pjesama iz nove zbirke.

Inicijator i domaćin ovog književnog susreta bio je Jedriličarski klub Horizont, čiji je član Zoran Šuša na početku druženja pozdravio sve okupljene. Organizaciju ove večeri potpisali su Društvo hrvatskih književnika i Gradska knjižnica Poreč.

(Napisala i snimila Tanja KOCIJANČIĆ, Glas Istre)