Sa stručne prakse iz Španjolske i Italije upravo se vratilo pet studentica Stručnog studija vinarstva, Poljoprivrednog odjela riječkog Veleučilišta. Studentice treće godine Ines Arman i Nina Jurinjak tri su mjeseca provele na poljoprivrednom posjedu Agrovolcan na Tenerifeu, dok je Koni Sobol zajedno sa Zrinkom Šakota i Jelenom Cvetković odradila dva tjedna u tri talijanska poljoprivredna gospodarstva u okolici Forlija.

– Nakon međunarodnog kongresa o istarskoj malvaziji profesor Jorge Zerolo sa stručnog studija vinarstva La Laguna na Tenerifeu, koji upravo radi na doktoratu o malvaziji, ponudio je praksu za dvoje porečkih studenata na tamošnjim vinskim gospodarstvima i studiju, što smo objeručke prihvatili. Praksa u Italiji ostvarena je zahvaljujući Lions Clubu iz Forlija i njihovu predsjedniku Emiliju Chiericatiju, koji su financirali dvotjednu praksu za troje studenatai. Već se dogovaramo o razmjeni prakse, ističe pročelnik porečkog Poljoprivrednog odjela Jusuf Šehanović.

Što su studentice radile na Tenerifeu, kamo se obično odlazi na odmor? Ines Arman veli da su se najprije upoznale s njihovim tradicionalnim sortama, među kojima posebno mjesto imaju tri malvazije – de la palma, de lanzerota i rosada (crvena sorta).

– U odnosu na istarsku malvaziju njihove su jače, a proizvode i slatku, od posušenog grožđa na trsju koje se, zahvaljujući tamošnjoj klimi, već može naći u drugoj polovici kolovoza. Berba, za razliku od naše, počinje sredinom kolovoza, dakle bar mjesec dana ranije, a zbog visokih temperatura stalno se navodnjava, saznajemo od studentica. Kada su došle, baš je bila počela berba, što im je u početku bilo prilično teško jer su temperature dosezale i 40 stupnjeva, no poslije su se privikle. Teško je, vele, usporediti način rada s našim u Istri radi problema s tehnologijom. Na Kanarskim otocima, naime, znaju i do tri mjeseca čekati prešu, koja dolazi iz Italije, ili pak staklene boce, koje također uvoze iz Italije, budući da su njihove najkvalitetnije.

– Bere se kao i kod nas, ručno, jedino što se grožđe na 24 sata sprema u velike frižidere, na temperaturu od sedam stupnjeva, sutradan počinje muljanje i ostalo, veli Ines. Na gazdinstvu Agrovolcan, gdje su bile, tek se posljednjih nekoliko godina bave vinarstvom, obrađuju svoje vinograde na deset hektara te susjedne čiji se vlasnici ne bave tom djelatnošću, godišnje proizvedu 50 tisuća litara vina naziva Contiempo.

Porečke su studentice u Italiji provele svaka po tri dana u tri gazdinstva i sudjelovale u proizvodnji triju njihovih autohtonih vina – sangiovese (crno), albana dolce (bijelo) te canjina (crno slatko), koje se pravi od prerađene sorte refoška.

– Došle smo pred kraj berbe, pa smo u prvom gospodarstvu vidjele tradicionalnu proizvodnju vina, nešto slično kao i u nas, no, unatoč tomu, radi se o prilično dobrim vinima. U drugom smo bile prisutni u procesu filtracije, što je za nas bilo vrlo zanimljivo, dok je treći podrum, Paradiso, bio najveći. Obitelj ima oko sto hektara vinograda i ogroman podrum, a mi smo došle upravo dok su buteljirali lanjsko vino. Bila nam je veoma zanimljiva organizacija posla, kao i činjenica da ovamo zalaze mnoge poznate javne osobe, uz ostale, posjetio ih je i pokojni papa Ivan Pavao Drugi, priča Koni.

Kada usporede svoja iskustva s prakse i ona s porečkoga studija, mogu se povući mnoge paralele. Ono što bi svakako preporučile iz španjolskog iskustva jesu zanimljive i stručne degustacije. Jednoj su na fakultetu La Laguna prisustvovale Ines i Nina. Osim studenata, bili su tamo mnogi gosti, stručnjaci i enolozi, njih stotinjak, puna dva dana. Bilo bi dobro da se takvo što ugradi i u porečki studij. No ono što su vidjele, vele, mi smo korak naprijed i u samoj praksi i u radu obiteljskih gospodarstava. Dvije su ih stvari zadivile na Tenerifeu – loza se tamo sadi bez podloge, na tlo vulkanskog, dakle vrlo bogatog podrijetla, a loza nikada u povijesti nije oboljela od filoksere. Zahvaljujući tomu na Kanarskom otočju sačuvane su neke stare autohtone sorte koje je ta biljna kuga uništila u ostatku Španjolske. A loza, stabljika je visoka tek 40-ak centimetara i onda se proteže, čak do 18 metara dužine, niz vinogradarski red. Nešto kao niska pergola. A što se tiče vinskih podruma, tu stvari ne idu najbolje za žene – na Kanarskom otočju one nisu poželjne u vinskim podrumima, ono malo enologinja što postoji trebalo se bar dvaput više stručno dokazati među muškim kolegama. Slično predrasudi da žene donose nesreću na brodu.

V. MEDVEDEC, Glas Istre