MUSALEŽ – Anton Buršić i njegova supruga Ljubinka Đikić došli su, na rubu plača, požaliti se novinarima da im je bez da ih se sasluša ovrhom sa štedne knjižice u Istarskoj kreditnoj banci Umag skinut dug od 4.558 kuna za kanalizacijski doprinos od veljače 2003. do lipnja ove godine. »Nisam zaposlen, prebolio sam moždani udar, nikada od nikoga nisam tražio nikakvu pomoć, jer živimo s ono malo što imamo, u svojoj kući uz koju imamo vrt i kokoše. Na knjižici smo imali nešto novca za najcrnju potrebu i sad su nam dio toga uzeli, a da nas nitko ništa nije pitao. I to Usluga u kojoj sam bio četiri godine zaposlen«, kaže Buršić. U Musaležu nemaju kanalizaciju, sami su izgradili septičku jamu, koju prazne o vlastitom trošku. Jedno su vrijeme uredno plaćali kanalizacijski doprinos, premda nisu razumjeli zašto plaćaju, kada nemaju ništa zauzvrat, a onda su im susjedi rekli da ne plaćaju te račune, pa su i oni prestali. Pokazuju da su u veljači prošle godine od Istarskog vodovoda dobili obavijest o dugovanju i prijetnju da će im isključiti vodu i pokrenuti sudski postupak naplate ako ne podmire dug. »Mislili smo da će nam se netko javiti, saslušati nas, a umjesto toga sada smo dobili obavijest da su nam novac skinuli s knjižice. Kako mogu dirati moju ušteđevinu bez mog pitanja? Išli smo pitati jednog odvjetnika što da radimo, ali nam je rekao da je sada kasno, jer je novac skinut«, ispripovijedao je Buršić. Direktor Usluge Rodoljub Kosić kaže da već više od dvije godine strogo paze da im niti jedno dugovanje ne uđe u zastaru i da automatski pokreću postupak ovrhe. »Da su se prije toga javili k nama, mogli smo dogovoriti kako će platiti dug, a nije istina da nemaju ništa od kanalizacijskog doprinosa. Do ove godine su vlasnici septičkih jama imali besplatna pražnjenja, a od ove participiraju u cijeni. Razlika do stvarne cijene alimentira se iz te naknade koju plaćaju i oni koji nemaju kanalizaciju«, rekao nam je Kosić. Dakle, da se netko potrudio ljude obavijestiti zašto plaćaju taj doprinos, vjerojatno ne bi niti došlo do toga da prestanu plaćati. Osim toga, ovi ljudi vjerojatno imaju pravo koristiti neke vrste pomoći iz gradskog programa, ako nemaju stalnih prihoda, ali su, očito, ponosni i zadovoljni s onoliko koliko mogu sami priskrbiti. A za »nagradu« im je ovrhom oduzet dio ušteđevine za crne dane. Činjenica je da nisu plaćali račune i da su se, ako im nije bilo jasno zašto moraju plaćati, morali raspitati u nadležnim službama, a činjenica je i da su dobivali obavijesti o dugovanjima i najave sudske ovrhe. Ali, isto je tako činjenica da među nama žive ljudi koji neće pitati pomoć, premda je možda trebaju, jer su navikli sve što imaju zaraditi vlastitim radom. Pa ako nemaju redovnih prihoda, ovrhom će im se dug naplatiti sa štedne knjižnice.

Piše: S. MATEJČIĆ