Povijest porečkog dopisništva Glasa Istre obradila je ljetos u svojoj maturalnoj radnji na 30-ak stranica Suzana Maksuti, sada već bivša gimnazijalka jezičnog smjera Srednje škole Mate Balote. Izbor teme bio je logičan jer Suzana želi biti novinarka, a još je kao gimnazijalka povremeno pisala za lokalni list Parentium.

Prvi dio njenog rada prikazuje nastanak Glasa Istre u narodnooslobodilačkoj borbi, početak dnevnog izlaženja te potpuno uređivačko osamostaljenje od Novog lista prije sedam godina. U nastavku se mlada autorica fokusira na samo porečko dopisništvo, otvoreno 1980. godine. Prikupljajući podatke, razgovarala je s prvim profesionalnim dopisnikom Dragom Orlićem i današnjom šeficom dopisništva Sniježanom Matejčić, dok joj je sumentor bio porečki novinar Goran Prodan, bivši dopisnik i današnji zamjenik urednika istarske kronike. Posebno su zanimljiva Orlićeva sjećanja o dnevnom novinarstvu u maloj sredini i tehnički skromnim uvjetima iz 80-ih godina kada je kao dopisnik imao samo malu pisaću mašinu i fiksni telefon.

Važnu ulogu u formiranju porečke baze istarskog dnevnika, ali i novinarstva na ovom području odigrao je Porečki glasnik, 15-dnevnik pa tjednik čijim je gašenjem početkom devedesetih većina novinara i urednika prešla u Glas Istre. Dopisništvo s vremenom jača, tehnički se i računalno oprema, kvalitetnije povezuje s redakcijom u Puli i te postaje najvažnijim središtem javnog informiranja na Poreštini.

Iz prikaza nije izostavljena ni La kost, humoristično-satirički porečki proizvod iz pera Prodana i Orlića te karikaturista Vladimira Bugarina. U anketi koju je Maksuti provela na sto ispitanika uz pomoć školske psihologinje Jasne Sloković, njih 63 posto smatra da La kost ne pretjeruje u svojim šalama, dok je 27 posto izjavilo da pretjerivanja ima ponekad. Anketa pokazuje i da u istinitost informacija koje objavi porečko dopisništvo nimalo ne sumnja 40 posto ispitanika; otprilike isto toliko njih ponekad pronađe informacije kojima baš i ne vjeruju.

Uspoređujući pak tekstove Glasa Istre s Poreštine iz 1985. i 2005. godine, Maksuti je zaključila da se razina informiranja bitno poboljšala – Poreč i okolica danas su zastupljeni s većim brojem članaka raznovrsnije tematike.

– Ovim se radom na osnovi istraživanja došlo do novih spoznaja, rekao je Suzanin mentor Vladimir Torbica, profesor povijesti. Goran Prodan pohvalio je raznolikost metoda kojima se Maksuti služila – intervjuom, usporednim istraživanjem, anketom i proučavanjem povijesnih fakata, što nije mali posao.

– Ovaj uradak predstavlja prilog izučavanju povijesti novinarstva u Istri. Bilo bi dobro da posluži kao poticaj sličnim istraživanjima u drugim istarskim gradovima, zaključio je Prodan.

M.Dodić, Glas Istre