NEWS

Ogoljeli Murtićevi obelisci

27.01.2006. 00:00; ; Početna / Kultura / Ogoljeli Murtićevi obelisci
785GO119795.jpg

U vrijeme socijalističkog mraka, kada je turizam bio u punom zamahu, a svake zime gradio novi hotel, nije se štedjelo niti na kulturnoj »nadgradnji«. Bilo je uobičajeno, nepisano pravilo, objekte oplemeniti umjetničkim djelima. Tako su u turističkom naselju Zelena laguna i na ulazu u Lanternu postavljene reprezentativne skulpture. Tri obeliska obložena mozaikom u Zelenoj Laguni izradio je sedamdesetih Edo Murtić, a onu na ulazu u Lanternu Nenad Krivić. Kako one izgledaju danas?

Murtićevi obelisci više su nego jadni. Smješteni iznad Rta Zorna, izdaleka još mogu proći, ali kad dođete bliže, otkriva se sav jad nebrige. Od mozaika na mjestima nema ni »m«, toliko je šarenih kockica otpalo i nikada nije vraćeno, a u posljednje vrijeme skulptura postaje opasna za prolaznike. Naime, odlomili su se betonski vrhovi dvaju obeliska. Murtić je, navodno, mučan zbog toga kako skulptura izgleda, prije desetak godina pisao Upravi Plave lagune nudeći pomoć u njenoj obnovi, ali nije dobio odgovora. Pitali smo člana Uprave Plave lagune Nevena Stavera što tvrtka kani poduzeti.

– Za rješenje, odnosno definiranje vlasničkog statusa nad tom skulpturom moramo sačekati donošenje Zakona o turističkom zemljištu budući da to područje, koje imamo na korištenje, nije ušlo u pretvorbeni kapital našeg društva, pa niti ta skulptura. No, bez obzira na to, zainteresirani smo da se taj obelisk restaurira i u tom pogledu obavezujemo se uspostaviti kontakt s obitelji pokojnog Murtića da bismo vidjeli što je s autorskim pravima te poraditi na njegovoj obnovi, rekao nam je Staver.

Hoće li skulptura preživjeti do donošenja zakona koji Staver spominje? Hoće li tko u međuvremenu stradati i kakve veze ima vlasništvo zemljišta sa skulpturom postavljenom na njemu, nije sasvim jasno, ali zvuči kao solidan izgovor kada vam do nečega zapravo nije stalo.

Murtićevi su obelisci vjerojatno bili predmet divljenja ili barem pažnje turista u vrijeme dok su se još dobro držali. Što li misle danas posjetitelji Zelene Lagune kada pokraj njih prolaze? Što njihovo stanje govori o vlasniku turističkog naselja, njegovoj upravi, ali i građanima Poreča? Ne obavezuje li zakon vlasnika umjetničkog djela da ga tretira s dužnim poštovanjem? Nažalost, ne baš. Naime, prema autorskim pravima, vlasnik umjetničkog djela ne smije mu mijenjati izgled. Čuvanje i zaštita se ne spominju. No ne znači li ovakva degradacija umjetničkog djela njegovu promjenu?

Da bi se sačuvala umjetnička djela postavljena u prostoru i osiguralo njihovo održavanje, jedino što stvarno može pomoći jest njihovo registriranje kao spomenika, što bi vlasnika zakonski obvezalo na brigu. To bi teško bilo učiniti za svaku javnu skulpturu, ali zasigurno Murtićeva u Zelenoj Laguni, Diminićev boškarin ispred hotela Parentium u istom naselju i ona na ulazu u Lanternu to zaslužuju. Ne samo zbog kvalitete umjetničkih djela, nego zato što svjedoče o duhu jednog razdoblja Poreča koji je, nažalost, prošlost. Uostalom, Murtićevi obelisci nalaze se na rubu ili čak unutar zaštićene arheološke zone Rta Zorna, ali u Konzervatorskom uredu kažu da to ne može pomoći skulpturi ako nije posebno registrirana.

O Krivićevoj skulpturi na ulazu u Lanternu, odnosno na raskrižju prema Lanterni, malo se bolje brinu. Provjerili smo u Riviera holdingu i saznali da je za njeno održavanje neposredno zaduženo naselje Lanterna. Povremeno joj osvježe boje, ali ona više nije mobilna, kako je bilo predviđeno. Saznajemo od onih koje sjećanje služi da je metalni mehanizam između dvaju dijelova skulpture, koji je omogućavao pokretanje gornjeg dijela snagom vjetra, zakazao nedugo nakon postavljanja i tako je ostalo do danas.

Ova tužna priča o umjetničkim djelima u turističkim naseljima zapravo je još tužnija priča o tome koliko je turističko gospodarstvo nazadovalo od 70-ih godina do danas, posebno posljednjih 15-ak godina otkako smo izašli iz socijalističkog mraka na svjetlo neoliberalizma. Dok su hoteli, zemljište i novac zarađen od turizma bili socijalistički »naši«, bilo je senzibiliteta za oplemenjivanje prostora umjetnošću. Danas je najveći domet »oplemenjivanja« postavljanje kičastih zavjesa, crvenih i inih tepiha… Ni po čemu se prostor nekog porečkog hotela ne razlikuje od španjolskog, da ne kažemo rovinjskog. Uostalom, današnjim vlasnicima turističkih tvrtki nije važno oplemeniti prostor umjetničkim djelom, nego oplemeniti temeljni kapital da bi podijelili dividende.

Piše Sniježana MATEJČIĆ, Glas Istre

Galerija slika uz članak

Print Friendly, PDF & Email