28. svibnja u 20 sati u Maloj galeriji POU Poreč (Narodni trg 1) održati će se otvorenje samostalne izložbe višestruko nagrađivane Porečke umjetnice Adrijane Šuran pod nazivom «NO LIMIT». Ovim projektom autorica obilježava 10. godišnjicu svog umjetničkog djelovanja. Sam naziv ciklusa sugerira ostvarenu pretenziju slika/instalacija da istraže (ne)granicu tonaliteta te bezgranični likovni izričaj u smislu oslobođenja plohe/platna kao univerzalnog nositelja pokreta i boje.

Izložba traje do 21. 06. 2009., a može se pogledati svakim danom osim nedjelje od 10-13 i 18-21h.

Iz uvoda pratećeg kataloga:

Projektom No Limit autorica obilježava 10. godišnjicu svog umjetničkog djelovanja.
Sam naziv ciklusa sugerira ostvarenu pretenziju slika/instalacija da istraže (ne)granicu tonaliteta te bezgranični likovni izričaj u smislu oslobođenja plohe/platna kao univerzalnog nositelja pokreta i boje. Platno nije granica unutar koje završava postojanje umjetničkog djela već mjesto aktivacije energije koja u plinovitom stanju isparava izvan njegovih omeđenih granica. Benjaminova aura umjetničkog djela uistinu ne postoji, ali iz razloga što je ona prisutna u prostoru! Kod Adrijaninih djela se to vidi, ali i fizički osjeti, vertikalnom fugom boje od donje prema gornjoj granici, od kromatski i reljefno gušćeg podnožja prema sve «transparentnijem» i prozračnijem vrhu. Frekvencija i odnos boja različiti su iz rada u rad, no uvijek se prepuštaju tom oslobođenju, čas kontinuirano, čas naglim, radikalnim prekidima, baš kao što je i sam Kozmos kojemu se možemo oduprijeti samo do jasno određene granice.
Adrijanine su površine nemirne, ekspresivne, pulsirajuće. Intenzitet njihove svijetlosti potpuno osljepljuje.
Snažne mediteranske game boja čas su lirske i dramatične, čas humoristične. Svakako intimne. Spontane. No ta je spontanost niz promišljenih i strukturiranih rituala gotovo opsesivnog karaktera, a rezultat su snažna interakcija među bojama/tonalitetima i optičke igre koje utječu na dodatno akcentuiranje doživljaja umjetničkog djela kao iskustva – aktivacijom višestrukih perceptivnih središta kod sudionika.
Prepoznatljivost autoričinih djela je neupitna. Apstraktni izraz u poentilističkom maniru sa primjesama akcijskog slikarstva, antifigurativna estetika nabijena emocijama, poigravanje percepcijama, ne ostavljaju promatrača/sudionika ravnodušnim. Upravo zbog toga dekonstrukcija slike na njezine elementarne čestice nebitna je i sekundarna jer kompozicije su prije svega emotivne, a potom su niz smišljenih likovnih izričaja.
Emocija je sveprisutna kao četvrta-vremenska dimenzija vizualnog izričaja.
Viseće instalacije, svojevrsni energetski mobili, daju dodatnu «težinu» tom ležernom prelasku iz krutog u plinovito stanje, a umjetničko se djelo odvaja od zidova kao što se duša odvaja od tijela dajući pritom potpunu slobodu emotivnoj razmjeni. Doživljaj ovisi o samom postavu i odnosu u prostoru, ali ono što prvenstveno određuje subjektivni doživljaj je osobni odabir kretanja unutar instalacije.

Petra Počanić