U petak, 11. travnja, u Vrsaru je održan tradicionalni Križni put „Ka svetom Andriji“, na kojem je sudjelovalo oko 450 vjernika, većinom iz župa Porečkog dekanata, ali i iz drugih, udaljenijih krajeva. Vjernici su se, kako je to već uobičajeno, okupili kod vrsarskoga groblja gdje ih je dočekao domaćin, vlč. Lino Zohil, župnik Vrsara i Gradine, zajedno sa vikarom porečke katedralne župe vlč. Hectorom Bernardezom Germade. Nakon župnikova uvodnog pozdrava, vjernici su, predvođeni križem, pjevačima i svećenicima krenuli preko ceste, pored lokve Fabian, po šljunčanoj stazi koja vodi do crkvice sv. Andrije. Postaje Križnoga puta postavljene su na stabla uz stazu, a napravljene su od grana iz okolne šume te drvenih ploča s izrezbarenim rimskim brojevima postaja. Tekst Križnoga puta čitali su krizmanici iz Vrsara i Gradine, a molitve nazočni svećenici. Križ su nosili vjernici iz Vrsara, Gradine, Funtane, Poreča i Lovrečice. Stigavši vijugavom stazom do vrha brda i crkvice sv. Andrije, vjernici su izmolili zadnju postaju koja se nalazi na stablu ispred crkve te ondje sa završnom molitvom zaključili pobožnost križnoga puta.

U završnom razmišljanju župnik je prigodno progovorio o dva temeljna značenja križa, križ je simbol patnje i boli, ali križ je iznad svega simbol Kristove pobjede, te stoga kršćanstva uopće. Nositi svoj križ znači odreći se sebe, svojih želja, svojih egoističnih ciljeva, drugim riječima – prihvatiti žrtvu, prema Isusovim riječima ‘Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ, i neka ide za mnom.’. Kada nas dakle zadese nevolje, trpljenja, bolesti, kada nas ne razumiju ni naši bližnji pa nam podmeću i kad nas pritisne bol i patnja, znajmo da je naš Spasitelj dragovoljno prihvatio žrtvu, dajući se raspeti na križ, da bi tako pokazao svoju brigu za ljude, da bi tako zatomio sebe, odrekao se sam sebe, te svima pokazao put Spasenja, a to je put nesebične ljubavi, naglasio je. vlč. Zohil. Križ je i simbol ljubavi, nastavio  je župnik, te citirajući riječi bl. Majke Terezije iz Kalkute koja je govorila da „prava ljubav boli“ napomenuo da ljubav, bez smisla za žrtvu, nije prava ljubav. Pozvao je okupljene da se, svaki put kada pogledaju križ, sjete velike ljubavi kojom nas Bog ljubi. Križ je i simbol mira i pomirenja, jer vertikalna greda Kristova križa simbolizira odnos s Bogom, a horizontalna odnos sa čovjekom. Na križu se spajaju, ujedinjuju ta dva odnosa, sa Bogom i čovjekom. Križ je poveznica, križ je susretište, na križu Krist je nas ljude pomirio s Bogom i međusobno, stoga je samo s križem moguć mir, moguće je jedinstvo i sklad, čovjeka i Boga, rekao je vlč. Zohil.

Uslijedio je umjetnički trenutak kojeg su upriličili vrsarski učenici glazbene škole: Dominik Glavaš i Luka Rutić na gitari, te Aleksandar Mijolić na harmonici, a glazbeni dio završen je nastupom vrsarskog župnog zbora kojemu su se u pjesmi pridružili svi hodočasnici.

Župnik ja potom izrekao zaključni pozdrav te sve okupljene pozvao na sudjelovanje na Križnom putu „Ka svetom Andriji“ i iduće godine, naglasivši lako pamtiv dan, petak prije Cvjetnice, Nedjelje Muke Gospodnje.

Ova lijepa tradicija Križnoga puta započela prije četiri godine, nakon što je vlč. Zohil, po preuzimanju župe Vrsar, odlučio popraviti tada ruševnu crkvicu sv. Andrije. Crkvu je o blagdanu svetog apostola Andrije, 30. studenog 2010. godine, nanovo blagoslovio tadašnji ordinarij mons. Ivan Milovan. Osim Križnoga puta, tu se redovito održava i svečana proslava svetoga Andrije, pa tako svake godine, zadnjeg dana mjeseca studenog, ribari u procesiji nose sliku sv. Andrije do crkvice.

(G.K.)