Mlada stolnotenisačica imala je kapuljaču na glavi i slušala je glazbu, pa nije čula vlak. U listopadu 2010. udario ju je vlak i vukao nekoliko metara. Danas već niže pobjede na turnirima i ne sjeća se nesreće. Krajem siječnja će primiti nagradu Ponos Hrvatske koja se dodjeljuje najhrabrijim osobama.

Stolnotenisačica Maja Šuman (18) iz Červar Porata kraj Poreča krajem ljeta 2010. godine stigla je u Zagreb na školovanje. U listopadu na pružnom prijelazu blizu učeničkog doma udario ju je vlak. Imala je kapuljaču na glavi i slušala je glazbu, pa ga nije čula ni vidjela. Prognoze su bile stravične. Imala je teško ozlijeđenu glavu, prijelom bedrene kosti i razmrskan skočni zglob jer ju je vlak vukao. Borila se za život. Iz dana u dan prikupljala je snagu, a tri mjeseca nakon nesreće vratila se u školske klupe zagrebačke 3. gimnazije. Uz pomoć kolega i susretljivost profesora uspješno je završila školsku godinu. Iako je još hodala pomoću štake i nesigurno stajala, Maja nije mogla izdržati da ne uzme reket u ruke i zaigra stolni tenis.

Tijekom ljeta puno je plivala i vježbala. Oporavljena je krenula u 4. razred zagrebačke gimnazije i odmah počela redati odlične ocjene. Nastavila je trenirati stolni tenis i godinu nakon nesreće ponovo igra turnire.

– Strahovali smo prva dva dana da se neće probuditi. No Maja se strašno borila, a tako i igra. Izuzetno je mentalno jaka. Ima poseban karakter. S osmjehom sve rješava i ništa joj nije teško, priča trener Renato Čengić.

– Shvatila sam da je život najbitniji. Dosta sam ambiciozna. Želim što prije završiti školu i fakultet i to me tjera da moram dalje – uporna je Maja. Željela bi upisati studij psihologije ili socijalnog rada. Kaže da se tragičnog dana i strašne nesreće uopće ne sjeća.

Trebalo je upornosti i hrabrosti, no Maja je imala strašnu volju i uspjela sve savladati. Potpuno se vratila u normalu. Odgovorna je i zna se organizirati – hvali ju otac Fabijan. Roditelji i prijatelji bili su joj velika podrška u liječenju, donosi PonosHrvatske.hr