Ministar koji je u novoj Vladi pobrao najviše sprdnje na samom početku njenog funkcioniranja svakako je onaj za turizam. Čovjek se nikad prije ni pod »m« nije bavio tom branšom, ne zna ni strane jezike, dolazi iz neturističke sredine, a novinari su ga dočekali prilično posprdno i s mnogo »nezgodnih« pitanja iz kojih je ispalo da ni kao običan turist nije baš jako iskusan. No, u hrvatskom turizmu, koji je jedna od rijetkih koliko-toliko pozitivnih privrednih grana u državi, nitko u branši neiskusnog Damira Bajsa nije molio da dođe za ministra pa ne treba za nj imati ni previše razumijevanja, bez obzira što većina turističkih profesionalaca danas prefrigano šuti, ulizivački plješće ili se iza ugla smijulji.
A naš Bajs ipak vrijedno uči i sad već zna i broj dolazaka i noćenja i eura od turizma i prosjek popunjenosti smještaja. Već najavljuje i zakon o golfu, i rješavanje turističkog zemljišta, i samouvjereno barata stereotipima kao što je važnost imidža sigurne zemlje za dolazak turista. Služi se i žargonskim rječnikom pa kad kaže »Berlin«, svi znaju da misli na tamošnju veliku turističku burzu. Inšoma, svakoga dana u svakom pogledu sve više napreduje jer, kako sam reče nedavno u Puli, »ako nismo ambiciozni, onda smo neambiciozni«.
Međutim, mi imamo ambicioznog ministra turizma koji zapravo jako malo zna o turizmu. Pokaže se to čim malo izađe iz dosad naučenog pa »izvali« da bi duljina sezone trebala biti sedam, osam mjeseci, a ne da imamo popunjenost kapaciteta šezdesetak dana kao što je sada. Nije sporna ni željena niti sadašnja duljina sezone, ali to su jednostavno kruške i jabuke. Prosječna zauzetost turističkih kapaciteta u Hrvatskoj jest 70-ak dana, ali odnosi se na sve vrste smještaja. Prosjek je nizak jer je Hrvatska po kapacitetima prvenstveno zemlja kampinga i privatnog smještaja na samo ljeti toplom kupališnom moru.
To će i u dogledno vrijeme determinirati razmjerno kratku iskorištenost tih kapaciteta, čak i uz ulaganja u dodatne sadržaje koji bi turiste motivirali da dolaze ranije u proljeće ili kasnije u jesen. Sezona se može produžiti na sedam, osam mjeseci, ali ne u kampovima i kućnoj radinosti, već u primorskim hotelima i turističkim naseljima, i to onima više kvalitete. Naravno, moguće je da na brzinu dignemo kvalitetu smještaja, kućnu radinost pretvorimo u pansione i male hotele, a na turističkom zemljištu velikih kampova izgradimo hotele s pet zvjezdica… ali samo u mašti.
Ministar turizma bi morao znati da se ni s povoljnijom strukturom smještaja od postojeće u Hrvatskoj ne može učetverostručiti zauzetost kapaciteta ni u jednom dužem razdoblju od onog koliko bi mogao trajati njegov mandat. Naravno, mogao bi i šutjeti ili, kako u Istri kažu, bi bija bolje reka da je muča, a ne na javnosti i profesionalcima trenirati svoje na brzinu stečeno turističko znanje.
Također, ako već ne zna mnogo o fenomenu turizma, mogao bi se barem iskazati u organizaciji djelovanja javnog, državnog i paradržavnog sektora u turizmu, a ne nastaviti, u još karikaturalnijem obliku, održavanje jalovih javnih »predstava«, poput sastanaka Vladinog povjerenstva za koordinaciju aktivnosti za pripremu sezone. Ako još ministru dodamo i druga dva »naučnika« na vrhu ministarstva – njegove državne tajnike, onda je slika još tužnija.
Doduše, možda će ona u budućnosti, kad sve nauče, postati puno boljom i za naš turizam učinkovitom, ali ako danas želimo zadržati i unaprijediti dosadašnja pozitivna kretanja u hrvatskom turizmu, treba nam puno kompetentnije ministarstvo. Za sada je ono doista samo produkt sirove političke trgovine u kojoj je osnovano da bi se zadovoljili puno važniji ciljevi od pametnog i promišljenog turističkog razvoja Hrvatske, a to je, naravno, formiranje nove Sanaderove Vlade.

Goran Prodan, Glas Istre