U poplavi katastrofičnih vijesti oko širenja ptičje gripe i obnovljeni strah od pojave kravljeg ludila u Hrvatskoj, smirujuće je djelovala prošlotjedna službena vijest o negativnom rezultatu testiranja krave iz Ivankova. No, ako je nešto dobro u tom medijskom presingu, onda je to činjenica da strah pojačava oprez. Posljednji alarm od kravljeg ludila otvara priču o rizičnom i nezakonskom klanju stoke i po istarskim dvorištima, izvan registriranih klaonica. No, bilo bi nepravedno tek okriviti seljake. Problem je daleko složeniji i datira, kao i brojni drugi problemi, iz vremena kriminalne pretvorbe i privatizacije. Pročelnik županijskog Odjela za poljoprivredu Milan Antolović kaže da u cijeloj Istri nema više niti jedne javne komunalne klaonice, već samo pet-šest privatnih koje uvoze jeftiniju stoku iz inozemstva, i zbog čega domaćim stočarima nude izrazito nisku cijenu otkupa mesa.

– Nisu li seljaci prisiljeni klati po dvorištu?

– Točno. Zbog niske cijene otkupa, domaći stočari su prisiljeni snalaziti se sami, i oko klanja i oko prodaje vlastitog mesa. A prijatelji, rodbina i susjedi radije uzmu meso poznatog porijekla, nego meso iz uvoza.

– Ali tu raste rizik od kravljeg ludila?

– Postoji teoretska mogućnost, pogotovo kod starijeg grla, da se pojavi kravlje ludilo, a da seljak nema mogućnost poslati uzorke na analizu. Nije uspostavljen sustav kontrole kao prilikom klanja svinja, kada seljak uzorak donosi u svaku ovlaštenu veterinarsku stanicu, gdje slijedi analiza na trihinelu. U slučaju krava jedini osposobljen za analizu na kravlje ludilo je Veterinarski institut u Zagrebu. A da bi uzorak mogao biti upućen u taj institut, uvjet je da uzorak pošalje registrirana klaonica.

– Koliko se stoke u Istri kolje nezakonski, izvan tih klaonica?

– Zasigurno se oko trećine grla uzgojenih u Istri kolje po dvorištima! Ovaj problem pojavljuje se kod prinudnog klanja, koje nastupa kad, primjerice, krava u štali slomi nogu ili zbog komplikacije prilikom poroda i zbog čega veterinar odredi klanje. U Istri je svaka od bivših sedam općina imala svoju javnu klaonicu, tada u sastavu PIK-ova. U međuvremenu su ti PIK-ovi propali i privatizirali se, poput Merkanta u Puli. I sada u Istri posluje oko pet-šest privatnih klaonica. No, svi ti klaoničari nabavljaju jeftiniju stoku iz inozemstva. Nema, dakle, više otkupa stoke u Istri. Nakon pretvorbe PIK-ova 90-ih nestale su i kooperacije koje su otkupljivale sve poljoprivredne proizvode, uključujući i stoku. Do danas se nije dogodila supstitucija tog sustava.

– Zašto je inozemna stoka jeftinija?

– Iz istog razloga zbog kojeg je kineski tekstil jeftiniji od europskog. Jeftinija radna snaga, jeftinija hrana. Uvezena stoka je oko 30 posto jeftinija od domaće.

– Seljak, u biti, nema alternativu nego klati po dvorištima.

– Točno. Budući da uzorke na analizu na moguće kravlje ludilo mogu slati u Zagreb jedino registrirane klaonice meso iz dvorišta ostaje rizično. No, kad bi se uvele rigorozne mjere za klanje, moja je procjena da bi u roku od godinu dana stočni fond u Istri bio smanjen za čak 20 posto. Alternativa je u uspostavi novog sustava, odnosno izgradnji komunalnih klaonica koje bi bile u vlasništvu javnog sektora, općina i gradova. Kao što je to na zapadu.

– Postojeća situacija pogoduje kriminalu?

– Bože moj. Više bih rekao sivoj ekonomiji.

– Kriminal dokazuju i posljednji napadi na veterinarku koja je upozorila na kriminal u poljoprivredi, a evo sad se pale i automobili pojedinih veterinara.

– Sve je to jasno. Agromafija.

– Koliko Istra uvozi stoke iz inozemstva?

– Posljednjih desetak godina u Istru je uvezeno oko 750 junica iz Austrije, Mađarske i Bavarske, a s pomlatkom računamo da ih ima oko 1.500 u uzgoju. To je praktično jedna trećina od ukupnog uzgoja u Istri. Prema podacima stočarske selekcijske službe, u Istri ima oko 5.500 grla krupne stoke, uključujući i 320 istarskih goveda, od čega je 50 volova i 280 rasplodnih krava.

Antolović: Uvozom krava iz Austrije i Njemačke može se uvesti i kravlje ludilo!

– Koliki je rizik da tim uvozom uvezemo i kravlje ludio?

– Hvala Bogu, to se do sada nije dogodilo. No, teoretski postoji mogućnost da neka krava bude zaražena, jer se kravlje ludilo pojavilo i u Austriji i u Njemačkoj, a preko tri godine postojala je zabrana uvoza iz tih zemalja.

– Koliko su ozbiljne veterinarske i ostale kontrole prilikom uvoza životinja?

– Prilikom uvoza sve životinje ulaze u karantenu 30 dana i svakoj se životinji vadi krv i odnosi na analizu u zagrebački Veterinarski institut. Nakon tjedan dana, rezultati analiza dostavljaju se uvozniku, kupcu krava. No, analizom krvi analiziraju se karantenske bolesti, no kravlje ludilo se ne može ustanoviti analizom krvi već analizom mozga nakon klanja životnije. Teoretski, budući da je u zemljama izvoznicama bilo kravljeg ludila, postoji vjerojatnost da se uveze kravlje ludilo.

Zoran Angeleski, Glas Istre