Renato, Renato, ča smo se zgubili? Nismo, nismo, samo nan se je svit ubrnuja! Renato, Renato, glej divojke peru noge u potoku! To su vile, moj Drago, ti hi vidiš, ma njih ni, u hlad ženski se namurivaš, pij tu vodu, pi! Renato, Renato, nariši mi samo jenu, zasvin ki hi ni,
jedna je od pjesama koju je 9. srpnja 2009. godine u Maloj galeriji Pučkog otvorenog učilišta Poreč pročitao Drago Orlić i time započeo otvaranje izložbe likovno-pjesničke mape dvojice istarskih umjetnika, slikara i grafičara Renata Percana, te spomenutog pjesnika, pisca i novinara Drage Orlića.

Projekt pod nazivom "Štroligi, prči i divice (Istarska pastorala)" nastao je u proljeće 2009. godine, a sastoji se od 13 grafičkih listova od kojih su na 12 usporedno tiskane pjesme i grafike. Listovi se istodobno vide i čuju. Vide se u crtežima Renata Percana i čuju u pjesmama Drage Orlića. Međusobno se nadopunjuju i nadograđuju, ali istovremeno ostavljaju prostora promatraču da, u tim figurativno/tekstualnim ne zbiljama, pomakne granice percepcije erosa unutar sebe samoga.

«Za Orlićevu dionicu možemo kazati da je iznimno tečna, humorna i nepretenciozna, leksički bogata i sintaktički opuštena. Majstor zavičajnog govora posebno se dobro snalazi u anakreontsko-pastoralnoj ikonografiji, koju s arkadijsko-akademskih, aleksandrinsko-eruditskih visina rado prizemljuje i spušta u znani mu dragi okoliš. Namignuo je pritom Nazoru i Umbertu Ecu, sjetio se vile Ravijojle i "Sna ljetne noći", ali Bezice i sparužine, Raše i Motovunske šume, Regine i mati mu vraćaju Orlića kući (kući jezika) i on se suvereno izražava u svojoj čakavštini i lakoći neposredne reakcije.
Erotska fantazija svakako podiže temperaturu bilježenja i uzdiže prikazano u sferu s onu stranu deskriptivnog. Ne moraju biti doslovce figurae Veneris ili apologia Priapea, ali Percanova ljudska golotinja neizbježno zadobiva oniričku dimenziju, svojstva nadrealnog viđenja opojnog muško-ženskog kolopleta. U zagrljaju i stiskanju, u privlačenju i pretapanju, u prožimanju i međusobnom pružanju (pa i pražnjenju) pojedinih dijelova i udova gubi se sila teža, likovi se kreću uzgonom žudnje i rasprostiru potrebom ekstenzije, ekspanzije, ekstaze. Zato Percanovi kadrovi teže beskraju, beskonačnosti, a samo im poneki "praktikabl" ili "akcesorij" (poput kreveta, stola, ljestava) služi kao reper i orijentir, mjerilo proporcija i okvir tjelesnih protega», zapisao je Tonko Maroević

Izložba ostaje otvorena do 26. srpnja 2009. godine, a može se pogledati svakim danom osim nedjelje od 10-13 i 18-21 sati.

Voditeljica likovne djelatnosti POU Poreč
Petra Počanić