Licemjerje bez granica
Za praznik Velike Gospe krčki prelat iznio je apsurdnu usporedbu Tita i Hitlera, a ni dva tjedna nakon toga, kardinal Josip Bozanić na misnom slavlju u Savičenti posvećenom pogibiji svećenika Miroslava Bulešića, posegnuo je za omiljenom «dudom», bacajući «drvlje i kamenje» na komunizam, ignorirajući činjenicu da najveći broj članova nekadašnje partije, zbog koje se ona i urušila danas sjedi u prvim crkvenim redovima, na što iskreni vjernici ne gledaju baš sa simpatijama. Međutim za nekoga koji svoje postojanje gradi na dogmi i demagogiji, licemjerje postaje prateća prirodna pojava. Ipak to saznanje ne umanjuje degutantnost licemjerja. Tragikomična je današnja pozicija katoličke crkve. Da bi sotonizirala komunizam, ona se mora javno distancirati i od fašizma, koji joj je u srcu i kojeg je nekad zdušno podržala u nadi da će slomiti komunizam. Poistovjećujući ih ona ne objašnjava zlu kob fašizma, nego napada komunizam.
U psihologiji postoji kategorija držite lopova, kada počinitelj dijela višeg intenziteta pokazuje prstom na počinitelja nižeg intenzitete, ne bi li time otklonio zanimanje za svoje činjenje. Pa tako podsjećam crkvene predstavnike, na ono što vrlo dobro znaju, a to je činjenica da je usporedo sa ognjem i mačem, koji su uništili mnoštvo van Evropskih civilizacija išao križ, te da je pod tim znamenjem spaljen neutvrđen broj, a računa se stotinama hiljada nedužnih ljudi na lomačama širom Evrope. A danas umjesto da se pokriju ušima, predstavnici te i takve crkve organiziraju misna slavlja za ordinarne i dokazane ratne zločince uspoređujući ih sa «nevinom dječicom», hvatajući se za komunizam kao «pijan plota». Čega je previše ni sa kruhom nije dobro.
Kad je riječ o spomenutom slučaju, koji je bio predmet misnog slavlja u Savičenti prošli tijedan, zbog vremenske distance i usprkos činjenici da je sve dokumentirano danas mali broj ljudi u Istri zna okolnosti koje su do njega dovele, kao i činjenicu da je počinitelj osuđen, još manje to zna većina od nekoliko hiljada prisutnih na misi u Savičenti, a još manje to znaju mlade generacije. Ali to vrlo dobro zna katolička crkva, pa neka se raspjeva o tome ako ima petlju, da ne upotrebim neki narodniji izraz. A to bi trebali znati i političari koji se tamo šepure ruku pod ruku sa crkvom u predizbornoj godini. Nakon Savičente njihov antifašizam postaje neuvjerljiv.
U Puli 26. VIII 2007., Vladimir Kapuralin (Regional)