Ne treba smetnuti s uma da se na razini Glavnog ureda HTZ-a okreće oko 250 mil. kuna na godinu, pri čemu je značajan dio ‘ispod radara’, u poslovanju s inozemstvom

Nakon što Vijeće Hrvatske turističke zajednice nije prihvatilo njen Izvještaj o izvršenju godišnjeg plana rada i financijsko izvješće HTZ-a za 2013., sukladno Statutu HTZ-a, direktorica Glavnog ureda HTZ-a Meri Matešić istoga trenutka, de facto i de jure, postala je prošlost.

Premda nagađanja o razlozima smjene Meri Matešić, napose njeno javno pripetavanje s resornim ministrom turizma, već nekoliko dana pune medijski prostor, najvažnije je ipak konstatirati da spomenuti događaj nije od bitnog značaja za ovogodišnju turističku sezonu, prvenstveno stoga što kroz polugu nacionalnog marketinga, koji provodi Glavni ured HTZ-a, ne utječemo značajnije na emitivna turistička tržišta.

Naime, kada je sustav turističkih zajednica u pitanju, nema nikakve dvojbe da se radi o arhaičnoj tvorbi socijalističkih performansi koja ne može odgovoriti zadaćama koje se pred nju postavljaju. Ključno pitanje stoga nije tko je direktor HTZ-a, već kada će HTZ sadržajno, koncepcijski i komunikacijski redizajnirati svoje djelovanje, napose kada će se konačno od sadašnje generičke promocije s fokusom na klasičnim medijima i aktivnostima okrenuti ciljanoj komunikaciji, posebno onoj koja generira potražnju izvan turističke sezone.

Nema više nikakve dvojbe da Glavni ured HTZ-a treba postupno transformirati u nacionalnu marketinšku agenciju, temeljenu na korporativnim osnovama, s RH i turističkim trgovačkim društvima kao dionicima takve tvorbe, koja bi u bliskoj budućnosti trebala imati potpuno novu misiju te djelovati prema egzaktnim tržišnim kriterijima i načelima, izložena pri tome djelovanjima zakona tržišta, koje tek onda za sobom povlači i pitanje kompetentnosti i odgovornosti čelnih ljudi koji će upravljati takvim sustavom.

Jedno od gorućih pitanja je i kada će se konačno preispitati i misija brojnih predstavništava HTZ-a u inozemstvu, napose kada će se dokinuti županijske turističke zajednice kao institucionalna prepiska Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi iz 1992. godine, koji je bio rezultanta dnevnopolitičkih igara, bez ikakvog respekta prema geografskim, povijesnim i ostalim datostima pojedinih hrvatskih regija koje su se kao takve još u bivšoj državi pozicionirale na emitivnim turističkim tržištima.

Pitanje svih pitanja je i kada će na razini turističkih zajednica trećeg reda (gradova, općina, mjesta) uslijediti njihovo osposobljavanje za menadžment organizacijom, pod čime podrazumijevamo vođenje sklopa poslova vezanih uz razvojna usklađivanja interesa institucija privatnog i javnog sektora, koje djeluju na području određenog TZ-a. Svi nabrojani zadaci spadaju u zadaću Vijeća HTZ-a i ministra turizma kao čelnog čovjeku Vijeća, napose u opis poslova konzultantskih kuća, koje je angažiralo upravo to isto vijeće.

Posljednja osoba koja bi zbog neprovođenja reformi u sustavu trebala snositi odgovornost upravo je Meri Matešić, čija je primarna zadaća bila operativno provoditi odluke Vijeća, pri čemu definitivno nije napravila značajniju “grešku u koracima”, ponajmanje propust težine “crvenog kartona”.

Stoga, kada je razrješenje direktorice HTZ-a u pitanju, suvišno je naglašavati da to nema previše veze s razlozima koje ovih dana u medijima konfuzno i proturječno iznosi resorni ministar turizma. Meri Matešić morala je otići naprosto stoga što nije dio ministrove ekipe. Naime, ne treba smetnuti s uma da se na razini Glavnog ureda HTZ-a okreće oko 250 milijuna kuna na godinu, pri čemu se značajan dio poslovanja odvija “ispod radara”, u poslovanju s inozemstvom. Kad je potonje u pitanju, mandat prvog direktora HTZ-a pokazao je da je “samo nebo granica”. Kada je interes za ovladavanjem Glavnim uredom HTZ-a u pitanju, ne treba podcijeniti ni učestale javne natječaje za izbor konzultanata, pri čemu poslove uz astronomske honorare i dvojbene uratke dobivaju u pravilu iste konzultantske kuće.

U tom kontekstu, članovi Vijeća HTZ-a, koji su zbog propusta u radu razriješili direktoricu HTZ-a, trebali bi javnosti primjerice objasniti zašto su za izradu Strateškog marketing plana izabrali ponuđača čija je ponuda za milijun kuna bila teža od ponude državnog Instituta za turizam, odnosno zbog čega nije prošao ponuđač čija je ponuda bila de facto besplatna.

Premda je odluka o smjeni Meri Matešić isključivo “maslo” ministra turizma, najveći gubitnici su članovi Vijeća hrvatske turističke zajednice, koji su svojim oportunističkim ponašanjem doveli u pitanje svrhovitost postojanja tog tijela. Na sreću ne i turističke sezone, s obzirom na to da njen ishod, ne ovisi bitno o njihovim odlukama.

Na dobitku zasigurno nije ni resorni ministar turizma, koji je, nakon što je zaslužnima za uspješnu turističku sezonu (koju je nota bene pripremio njegov prethodnik) između ostalih proglasio sebe i HTZ, smjenjivanjem Meri Matešić praktički izveo političko “samoranjavanje”.

U zemlji koja ima 380.000 nezaposlenih najmanje je važna sudbina Meri Matešić, koja po svom pristojnom CV-u, kakav je u času imenovanja za direktoricu HTZ-a imalo još najmanje 100-tinjak ljudi diljem Lijepe naše, s razinom iskustva koju je imala, nije trebala ni postati direktor HTZ-a, ali isto tako u okolnostima kada HTZ nije značajnije koncepcijski i sadržajno iskoračio, posebno nakon što je pokazala da zna razmišljati svojom glavom, nije ni trebala otići s tog mjesta, ponajmanje ne na takav način.

Autor: Ivan  Herak, jutarnji.hr