U petak navečer išla sam po malu u školu, bilo je hladno i naravno da su se svi roditelji nagurali automobilima na veliko parkiralište kod škole. Znam da svatko želi da mu dijete što manje pješači, pogotovo ako je kiša ili hladno, ali da baš žele ući autom u školu, to je stvarno lijenost i nekultura. I naravno, svi se prave kao da su sami na parkiralištu, stanu kao samo da pokupe dijete ali zapravo stvaraju zastoj i kaos.
Osim što sam se morala gurati autom da prođem između zaustavljenih automobila i riskirati da nekoga ogrebem, skoro sam opsavala jednu mamu koja je parkirala auto na sred prolaza i čekala. Ali nisam htjela da poslije u Glasu Istre pišete kako su se dvije mame "verbalno sukobile ispred škole", u šali završava svoju ozbiljnu priču jedna prijateljica. Pritom mi se žali na autobuse koji dovoze i odvoze školarce i koji se moraju probijati kroz grupe djece koja jure ispred autobusa prije nego se on zaustavi. Ako i je koji nastavnik ili domar u blizini, može izgubiti glas upozoravajući, ali nitko se na njega ne obazire. Pitam je da li se sjeća kakva je situacija bila na parkiralištu kada smo mi išle u školu i zajedno odgovaramo: "Ista!".
Prošlo je više od dva desetljeća, a porečka škola kao jedna od najvećih u Hrvatskoj, koju pohađa više od tisuću učenika, od kojih su pak više od polovice putnici još uvijek muku muči s adekvatnim rješenjem parkirališta na kojem se okupljaju roditelji koji dolaze po djecu automobilima i autobusi. Osim svakodnevnih gužvi, bilo je i tu i ekstremnih slučajeva kada je jedno dijete palo ispred autobusa ili kada je jedna djevojčica preskačući lanac na parkiralištu slomila dva zuba. Na prošlom gradskom vijeću ponovno se postavilo pitanje kada će se riješiti ovaj problem, a odgovor je bio onaj koji se provlači već godinama – parkiralište, iako se najčešće spominje kao ono kod osnovne škole, nije pod ingerencijom škole, već je vlasnik zemljišta Institut za poljoprivredu i turizam koji ga je dao Gradu na korištenje, a grad Usluzi na upravljanje.
Parkiralište osim školskih autobusa i roditelja koriste i drugi vozači, a u ljetnim mjesecima i turisti, a njegov veliki problem je jedan ulaz i izlaz, koji u određenom dobu dana, prije početka i nakon završetka nastave postaje preuzak za veliki broj vozila. SVI se istina, na parkingu zadržavaju kratko vrijeme, ali uz prometnu nekulturu dovoljno je da se stanje pretvori u kaotično.
Nakon što su godinama iz Usluge pokušavali promet regulirati betonskim preprekama i stupićima s lancima, nedavno je uveden novi režim i malo više reda. Naime, prostor na koji ulaze školski autobusi betonskim je barijerama ograđen od ostataka parkirališta, automobili ulaze i izlaze na jedan ulaz, a autobusi na drugi. Situacija nije baš idealna i previše sigurna, kako su komentirali neki roditelji, ali su složni da je ipak bolja od raznih rješenja ponuđenih ranijih godina.

Vedrana Habereiter, Glas Istre