S eljaci i proizvođači mlijeka iz Slavonije ponovno su na nogama, po drugi put u ovoj godini. Mljekari optužuju francusku mljekarsku kompaniju Lactalis, vlasnika Dukata, da stalnim snižavanjem otkupne cijene mlijeka želi uništiti domaću proizvodnju i Hrvatsku pretvoriti u skladište. Građane pozivaju na bojkot Dukatovih proizvoda, a vladu da interventnim mjerama spasi domaću proizvodnju, mala i srednja obiteljska gospodarstva.

Međutim, riječ je o borbi Davida i Golijata, s dobro znanim ishodom. Strane korporacije kao što je Lactalis vjeruju u samo jednog boga – profit. Ne zanimaju ih ni hrvatski seljaci, niti domaća proizvodnja. Vlada sluša njih, a ne one vladu. Prihodi Dukata u prošloj godini iznosili su čak 2,47 milijardi kuna – što je čak sedam posto više nego godinu ranije – no problem je što su istodobno povećali rashode za devet posto, pa je Dukatova operativna dobit lani bila »samo« 154 milijuna kuna, ili 20 posto manje nego 2010. godine. I zato je uslijedilo panično snižavanje otkupne cijene mlijeka – jer profit je jedini bog – a mlijeko što ga prodaju u Hrvatskoj ionako uvoze iz Francuske.

Posve isti slučaj imamo i s mađarskim MOL-om, Deutsche Telekomom, talijanskim i austrijskim bankama i drugim stranim kompanijama u Hrvatskoj. Uzalud se Slavko Linić žesti na mađarske vlasnike INA-e jer ne žele investirati u »hrvatsku nacionalnu naftnu kompaniju«, jer INA to odavno nije. I zašto bi Mađari investirali u proizvodnju kada je u njihovom interesu pretvaranje INA-e u trgovačku podružnicu MOL-a?

Unatoč vrhunskim profitima koje ostvaruju u ovoj zemlji, strani »investitori« sustavno otpuštaju radnike. Racionaliziraju i restrukturiraju. Primjerice HT, koji je prošlu godinu zaključio s nevjerojatne 3,78 milijarde kuna dobiti, ali je svejedno isključivo zbog pohlepe svojih njemačkih vlasnika samo ove godine otpustio stotine radnika, a isto će biti i sljedeće. Otkaze je podijelio njemački namjesnik Deutsche Telekoma u Hrvatskoj Ivica Mudrinić, i to podno velike hrvatske zastave koju drži u svom uredu! Za svoje uspješno menadžerstvo ovih je dana nagrađen i stolicom prvog čovjeka Hrvatske udruge poslodavaca!

Privatizacija u koju se zaklinju aktualni vladari u Banskim dvorima jedan je od faktora rasta nezaposlenosti. Iako je u Hrvatskoj državno vlasništvo bilo predmetom opće pljačke HDZ-ove zločinačke organizacije, takvo vlasništvo legitiman je dio tržišne privrede. Nasuprot uvjeravanju brojnih zadrtih zagovornika »čistog kapitalizma« i »čistog tržišta«, u krizi se udjel državnog vlasništva, zbog njegovih netržišnih, odnosno društvenih i socijalnih funkcija, naročito posljednjih kriznih godina, stalno uvećava i sada zauzima petinu vrijednosti globalnog tržišta.

Rasprodaja preostale državne imovine, jedine banke u državnom vlasništvu, glavnog osiguravatelja i autocesta – i to baš u trenutku kada se na tržištu ništa ne može prodati po pravoj cijeni, nego samo ispod cijene – dovršetak je procesa kolonijalizacije Hrvatske. Zemlja postaje vlasništvo korporacija i banaka. Chris Hedges, nekadašnji novinar New York Timesa – jedan od najboljih i najhrabrijih u zadnja dva desetljeća – kaže kako je na djelu korporativni coup d´etat, odnosno kolonijalizam korporacija. Cijeli narodi u toj korporativnoj tiraniji bivaju žrtvama njihovih profita, uz asistenciju države i kolaboracionizam političkih elita što donose zakone koji te profite ozakonjuju. Ni Hrvatska nije iznimka

Denis Romac, Novi list