Kazne za neovlaštene vodiče
Čovjeku koji je jučer oko podneva nešto objašnjavao i pokazivao ovećoj grupi u atriju Eufrazijeve bazilike prišao je drugi sa šiltericom na glavi na kojoj je pisalo DIRH Poreč, nešto mu pokazao i diskretno ga pozvao na stranu. Jučer sam bio slučajni očevidac djelovanja inspekcije u nadzoru turističkog vođenja. Inspektor nema ovlasti govoriti za novine, ali sam stojeći sa strane dokumentirao »akciju«. Čovjeku je uzeo iskaznicu na kojoj na više jezika piše da je turistički vodič iz nekog flandrijskog saveza, dakle Belgijanac. U prekršaju je jer po našim propisima (a oni nisu usamljeni, već je tako, pa i strože, u mnogim zemljama, posebice turističkim) uslugu vođenja turista mogu pružati samo ovlašteni vodiči s licencom za pojedino područje i pojedine jezike, a moraju biti hrvatski državljani.
Vodiča je inspektor ostavio da dovrši posao, a poslije mu je na pristojnom engleskom objasnio što je posrijedi i što ga slijedi. Imao je dvije mogućnosti: otići k sucu za prekršaje i riskirati koju tisuću kuna ili na licu mjesta platiti mandatnu kaznu od 750 kuna. Vodič se, također na engleskom, branio da je tu prvi put i da nije znao, pa da nema sa sobom novca, pa da takvo kažnjavanje nije u redu… Inspektor je bio strpljiv i na kraju naplatio kaznu i čovjeku još jednom objasnio što mu piše na »papirima« koje mu je dao.
Tu komentara ne treba biti jer ovakav je nadzor dobar za sve. Turističko vođenje na crno ili na sivo jedna je od usluga kroz koje novac gube i ovlašteni profesionalni vodiči i država, a izletnik nerijetko ne dobije kvalitetnu informaciju o spomeniku, gradu ili kraju koji mu se pokazuje. No, taj segment su inspektori u našim turističkim mjestima razmjerno malo kontrolirali, pa je u praksi priličan »raspašoj«. U Eufrazijani, najvrjednijem i najposjećenijem porečkom spomeniku kulture, izgleda da stvari kreću na bolje. Naime, ovih prvih dana turističke sezone inspektor je tamo svakodnevno i to se već pročulo u vodičkim i »vodičkim« krugovima, pa je i više reda. Sada oni koji vode na crno paze da ne budu ulovljeni, ali i dovijaju se na razne načine. Dvije »taktike« su aktualne: vodič dovede grupu do portala na ulazu u kompleks Eufrazijane, tamo im, na ulici, objasni što će unutra vidjeti i pusti ih same. Drugi način izbjegavanja je odbijanje legitimiranja sa škužom da je dokumente ostavio u hotelu, autobusu, bilo gdje. Inspektor mu ni prijavu ne može napisati jer ne može utvrditi identitet prekršitelja. Za to nema ovlasti, policajac je daleko i jednostavnije je pustiti ga. Još veći problem je legitimiranje na ulici, svatko inspektoru može okrenuti leđa, naročito ako je drskiji, i produžiti dalje. Discipliniranje takvih druga je priča, danas neprovediva bez policajaca
G. Prodan, Glas Istre