Pogledati jednu predstavu u porečkom kazalištu ili pogledati dvije u kazalištu nekih drugih istarskih gradova, pitanje je sad? Vjerojatno bi se i sam Hamlet dvoumio oko ovog pitanja kada bi se našao ispred plakata ovogodišnjeg festivala smijeha i komedije Zlatni zub. Iako su bogat program i široka lepeza komedija, nastupi profesionalnih i amaterskih skupina iz cijele Hrvatske i ugodan ambijent u kazalištu elementi koji pridonose da ova manifestacija sve više uspijeva u nastojanjima da se afirmira kao tradicionalan kulturni događaj u proljetnom periodu, ovogodišnji festival ima i jednu poveću zamjerku – ostao je imun na problem globalne krize, recesije, štednje ili ukratko, na sve tanji takujin domaće publike. Naime, cijena jedne predstave iznosi pedeset kuna, bilo da se radi o amaterskoj ili profesionalnoj skupini. Možda i nije to veliki izdatak, reći će neki, možda su cijene i uobičajene za stolicu u nekom od kazališta velikih metropola, možda si možete dozvoliti da jednom mjesečno izađete u kazalište… Ali ako uzmete da ste neku od istih ovih predstava mogli pogledati za 35 kuna u Labinu (Miss univerzal), za 30 kuna u Umagu ili čak 20 kuna u Buzetu (Izumitelj), onda stvari izgledaju malo drugačije. Valja pritom istaknuti da postoji mogućnost za cijenu od 250 kuna pogledati sve predstave, da umirovljenici imaju pedeset posto popusta, ali i podsjetiti da je cijena jedne karte ove godine 15 kuna skuplja nego što je to bila za trajanja lanjskog festivala te da ćete ukoliko se u jednoj večeri odlučite pogledati dvije predstave, za taj luksuz izdvojiti sto kuna.
Nije tajna da je kriza postala ključna riječ naše svakodnevice, a mršavo punjenje gradskih budžeta izaziva domino efekt koji ruši cijelu jednu kulturnu strategiju, u kojoj neizostavno stradavaju i kazališta. Kako i u mnogim drugim slučajevima, tako je i ovdje ekonomska situacija presudna za oslabljenu kazališnu sezonu koja time zahtijeva pomno planiranje repertoara s obzirom na realne financijske uvjete.
I dok je nezahvalno upuštati se u raspravu vrijedi li predstava profesionalaca više od one amaterske, nije moguće prešutjeti činjenicu da globalna kriza jednakom jačinom potresa kazališne budžete u dva susjedna grada. Jednako kao što je sigurno da onaj koji se u besparici odlučuje za kazališnu predstavu izdvojiti pedeset kuna mora za to dobiti i odgovarajući doživljaj. A ukoliko taj isti doživljaj može koštati i manje, hamletovska dilema više i nije toliko složena.

Vedrana HABEREITER, Glas Istre