Netočne su slijedeće tvrdnje u Presudi:

1) Kupoprodajni ugovor proizvodi učinak samo između stranaka.

Nije valjda sporno da je spornim ugovorom osiguran višegodišnji monopol Deutsche Telekomu, a džepovi građana RH olakšani za nekoliko milijardi Eura. Tim Ugovorom su povrijeđena prava građana na razumne cijene telekomunikacijskih usluga i prije svega pravo na slobodu tržišnog natjecanja gospodarskih subjekata u RH.

2) Informacija proglašena državnom, vojnom, službenom, profesionalnom ili poslovnom tajnom.

Sud niti ne navodi koji zakon regulira poslovnu tajnu zaključenje spornog ugovora sa Deutsche Telekomom, jer takva zakonska odredba jednostavno ne postoji.

3) Vlada RH nije nastupila kao tijelo javne vlasti.

Tvrdnja Suda je irelevantna, jer nigdje u Zakonu o pravu na pristup informacijama ne stoji da se pristup informacijama odnosi na predmete iz sfere "tijela javne vlasti". Citirani čl. 3. st.1. točka 2 navedenog Zakona definira samo tijela javne vlasti u koje nesporno spada i Vlada RH. Štoviše čl. 1. citiranog Zakona regulira pravo na pristup svim informacijama koje javno tijelo posjeduje, raspolaže ili nadzire.

Priložena presuda Upravnog suda RH od 3. ožujka 2005. je samo još jedan od dokaza da postoji značajan raskorak između važećih zakona i njihove primjene u RH, a naročito ako se radi o politički relevantnim predmetima, što je zasigurno slučaj sklapanja štetnog ugovora koji je Vlada RH sklopila sa Deutsche Telekomom. Pravosuđe u RH u ovom predmetu nije potvrdilo potrebnu nezavisnost i nepristranost, pa se RH još uvijek ne može svrstati u red pravnih država.

Presuda u .pdf formatu

S poštovanjem

JURIS PROTECTA

udruga za unaprjeđenje pravosuđa u RH

Zlatko Zeljko, predsjednik

tel. 01-3091 108

fax 01-3096 199

[email protected]