NEWS
VALFRESCO 3-S

Jerko Sladoljev: Imamo li turističku politiku ?

20210407_122353
07.04.2021. 15:00; Učitavanja: 298; Početna / Gospodarstvo / Jerko Sladoljev: Imamo li turističku politiku ?

Turistička politika na državnoj razini često je predmet kritika, piše: Jerko Sladoljev za ivijesti.hr
Kritike se prije svega odnose na aktivnosti koje se ne temelje na realnom konceptu, na koordinaciju pojedinačnih specijalističkih politika koja je nedovoljna i na kritiku da se instrument turističke politike uglavnom koriste bez koordinacije.

Izgleda da koncept turizma postaje izoliran od društvenog konteksta! Nema inkluzije svih igrača koji žive od turizma i/ili s turizmom kako bi se donio optimalan model turističke politike.

U mnogim slučajevima političari na državnoj razini inzistirali su na donašanju tzv. strateškog plana razvoja turizma koji je nerijetko završavao u ladicama, a o kontroli i reviziji takvih planova nikada nismo ništa čuli. Zahtjevati model strateškog plana razvoja turizma, bez zrelog koncepta turističke politike, nikada nije donijelo rezultate.

Trenutno se ponovno na državnoj razini radi na osnovnom programu novog strateškog razvoja post Covid i opet bez malih “igrača” i bez metode „ od dna prema vrhu ”. Naime, u ponudi turističke usluge učestvuju i mali trgovci, taksisti, frizeri, razni obrtnici, brodari, suvenirnice, kafeterije, info – punktevi, kao i proizvodi podneblja, ali u odlučivanju i sukreiranju turističke politike u pravilu su isključeni. A bez tih malih igrača, bez obzira na „veleumove“ na državnoj razini, neće biti ni realne funkcije usmjeravanja i orijentacije jer se ne temelji na analizi sveukupnih socijalnih i ekonomskih dimenzija turizma. Dakle, ključne riječi su inkluzija i sveukupnost.

Nadalje, u fokusu kritike je i snažna ekonomsko-politička obojenost bavljenja turizmom. U Hrvatskoj se turistička politika shvaća kao ekonomska politika i u skladu s njom djeluje. Integracija drugih dimenzija, posebno prostorno- ekoloških aspekata, još uvijek nema. U šikarama kompetencija, od mjesnih, županijskih do republičkih, turizam se čini kao sekundarna politika.

Na državnoj razini imamo Ministarstvo turizma, koje bi se trebalo baviti isključivo turističkom politikom, zatim HTZ, koja bi se trebala baviti uglavnom promidžbom, ali koliko vidimo kompetencije ove dvije ustanove se također često križaju. Postoji i Odbor za turizam pri Saboru koji nikad nije postao javni akter i bavio se isključivo turizmom. Postoji i sektor za turizam pri Gospodarskim komorama, čije turističke politike nikad nismo čuli, a pitanje je i da li postoje? Dakle može se zaključiti da ” Specijalistička turistička politika” u doslovnom smislu te riječi ne postoji. Umjesto toga, pitanja turističke politike dodjeljuju se i podređuju različitim specijalističkim politikama jer kako izgleda, unutar ministarstava, aktivnosti turističke politike postaju sporedne aktivnosti.

Uz bavljenje pojedinačnim zadacima turističke politike gotovo svako ministarstvo donosi odluke koje imaju izravan ili neizravan utjecaj na turističku politiku. Uz to, tu su i brojni akteri na državnoj, županijskoj, općinskoj i ne manje važno, međunarodnoj razini. Na taj se način pojavljuje široko područje turističke politike, kao i relevantne turističke politike i dalekosežne aktivnosti. Ali ne postoji pojam ” turistička politika” u smislu dobro koordinirane i održive turističke politike svih aktera na jednom mjestu. Akteri su previše brojni za to, kompetencije su preširoko podijeljene pa je turistička politika, u međuovisnom slučaju brojnih faktora, postala nevidljiva. Narod bi rekao: previše baba – kilavo dijete.

U nedostatku vrlo jasne turističke politike, kako danas tako i sutra u post- Covid vremenu, brojni tržišni igrači, a među njima i oni koji špekuliraju s prostorom, pretjerano investiraju u takozvane neodoljive razvojne ciljeve koji im donose velike dobiti u kratkom vremenu, naravno to za njih izgleda vrlo motivirajuće, ali dugoročno narušavaju ravnotežu i postaju pogubni za svih, a za što je opet kriva turistička politika!

A danas u vrijeme sveopće krize, prava i dugoročna turistička politika mogla bi biti jedino rješenje.

Jerko Sladoljev

Print Friendly, PDF & Email