Postoji li sukob između Instituta za poljoprivredu i turizam i Istarske županije odnosno IDS-a, ili između Đordana Peršurića i Ivana Jakovčića, i što je u njegovoj suštini, pokušali smo saznati iz razgovora s vinovnicima. Peršurić smatra da IDS, odnosno župan Jakovčić opstruira Institut, Jakovčić da je ta ustanova Istri nepotrebna, da je Peršurić ne zna voditi… Županu nije prvi put da se upušta u kritiku na području u kojem nije nužno stručan, a s druge strane indikativne su priče koje već nekoliko godina kruže u porečkim i znanstvenim kuloarima – da mladi stručnjaci odlaze iz Instituta jer im Peršurić priječi napredovanje, da ravnatelj obilato koristi činjenicu da je njegovo privatno imanje znanstveni poligon…

Prije nešto više od mjesec dana Peršurića je, kao jedinog kandidata, Upravno vijeće izabralo za ravnatelja. To je njegov treći mandat, a prije toga dvije je godine obavljao dužnost ravnatelja, što znači da mu je ovo deseta godina na čelu te ustanove. Upravnim vijećem, koje je netom nakon izbora ravnatelja raspušteno jer mu je istekao mandat, predsjedavao je dr. Nevio Šetić, a u ime Instituta član je bio Zdenko Tomčić. Vijeće je imenovalo Peršurića unatoč tome što Povjerenstvo za izbor ravnatelja njegovom programu nije dalo prolaznu ocjenu. Povjerenstvo na čelu s dr. sc. Barbarom Sladonja činili su dr. sc. Kristina Brščić i dr. sc. Desimir Bošković. Na tu ih je dužnost izabralo Znanstveno vijeće ustanove, a u kuloarima se priča da su im sada radna mjesta u pitanju.

– U tom su povjerenstvu bile moje donedavne prve suradnice, koje su upotrijebile jezik politike, a iza svega toga stoji gospodin Ivan Jakovčić, koji ih je kontaktirao onog dana kad je izjavio da ne znam voditi Institut. Oni su ih i potkupili nekim sitnim projektićima, da bi o mom programu napisale da nemamo nikakvu suradnju s lokalnom zajednicom, ali ja sam se očitovao Upravnom vijeću, u kojem su iskusni ljudi, i odmah su shvatili da to pušu politički vjetrovi, da je to političko podmetanje IDS-a. To nije prvi put da me župan pokušao smijeniti, ali se nisu dovoljno dobro organizirali. Trebali su istaknuti svog kandidata. Oni su protiv svih pokusnih objekata koje imamo jer su navodno preskupi, a smatraju i da nam ne trebaju laboratoriji i novi razvoj. Umrežili su se pod utjecajem politike. Ali, njihova radna mjesta nisu u pitanju, imaju pet godina vremena napredovati u znanstvenom zvanju. Volio bih da oni koji se ne slažu s mojim razvojnim planom predlože nešto drugo pa da o tome razgovaramo. Ne prihvaćam da po mom programu i poslu pljuju ljudi kojima nisam dužan polagati račune, kaže Peršurić. Njegov četverogodišnji plan, kako nam je rekao, predviđa ulaganje veće od 10 milijuna eura u ovu ustanovu, koja bi trebala otvoriti niz radnih mjesta za ljude visoke spreme i opremiti laboratorije za sve proizvode kojima će se kontrolirati porijeklo. Peršurić sugerira da je »županu muka jer to nije pod njegovom kontrolom dok sam ja ovdje«.

Na pitanje je li putem povjerenstva pokušao smijeniti Peršurića, Jakovčić kaže: »Peršurić je osoba koja je u sukobu sama sa sobom, a pogotovo sa strukom. On kontinuirano već godinama pokušava izazvati sukob sa mnom da bi ispao nekakva politička žrtva, a radi se samo o tome da je Institut pod njegovim vodstvom upropašten. Mnogi kadrovi su otišli, s velikom većinom njih je u sukobu, a uveo je i strahovladu. Okrenuli su mu leđa i nekad najbliži suradnici, nema nikakav program rada, a Institut ničim nije doprinio razvoju Istre otkad mu je on na čelu«.

Predsjednica Povjerenstva za izbor ravnatelja Barbara Sladonja kaže da oni nisu dali negativno mišljenje o programu kandidata za ravnatelja, već su ga ocijenili nepotpunim i nejasnim.

– Četverogodišnji plan rada je bio napisan na nepune dvije stranice i pozivao se na ranije planove. Naša namjera nije bila onemogućiti izbor ravnatelja, pogotovo zato jer je bio prijavljen samo jedan kandidat i jer smo znali da će ga Vijeće imenovati, već smo željeli upozoriti da Institut ne čine četvorni metri, nego programi i kadrovi. Naime, plan ravnatelja bio je usmjeren uglavnom na kapitalnu izgradnju, razvoj ustanove u materijalnom smislu, a gotovo ništa nije pisalo o razvoju znanosti i kadrova. Naš je cilj bio nagnati Upravno vijeće da postavi i pitanje znanstvenog razvoja ustanove, o čemu već duže vrijeme govorimo ravnatelju, ali s njim ne uspijevamo uspostaviti takvu komunikaciju u kojoj bi nas čuo i razumio. On ne može slušati nikoga tko misli drugačije.

Znanstveno vijeće ovlastilo nas je dati mišljenje o njegovom programu, ali on ga nije bio spreman čuti. Zato je stvorio priču o uroti nas i župana, koja nema veze sa stvarnošću. Uostalom, nitko izvan Instituta nije znao za to mišljenje, a nije ga ni on kao pristupnik natječaju trebao vidjeti, kaže Sladonja.

– Mi smo znanstvenici; osobno se ne bavim politikom, zapravo sam apolitična i uvijek otvoreno kažem što mislim. U stavu povjerenstva o programu ravnatelja nije pisalo ništa što već prije od nas nije čuo pa nije bilo razloga da tako reagira. Nadobudno smo pokušale mijenjati stvari unutar ustanove, a on nas sada ne pozdravlja na hodniku. Općenito, radimo u vrlo neugodnoj atmosferi, kaže Kristina Brščić.

– Možete mi vjerovati ili ne, ali stvarno nisam kontaktirao s članovima tog povjerenstva i smiješna je insinuacija ravnatelja da smo ih potkupili projektima. Činjenica je da sam prije nekoliko dana kao župan potpisao da se iz županijskog proračuna sufinanciraju dva projekta znanstvenika s Instituta, ali to nisu oni za koje kažete da su bili u Povjerenstvu za izbor ravnatelja, ističe Jakovčić.

Suradnja između Instituta i regionalnih vlasti se nakon formiranja Istarske županije činila vrlo dobrom. Milan Antolović, pročelnik županijskog odjela za poljoprivredu, na to je mjesto došao iz Instituta, a dok nisu uređeni uredski prostori na porečkoj rivi Antolovićev ured imao je sjedište u Institutu. Jakovčić to ne osporava. »Odlazio sam u Institut i dobro smo surađivali s ondašnjim direktorom Aldom Milotićem. Bahatost i bezobrazluk Peršurića rezultirali su prekidom suradnje s njim, ne s Institutom. Iz ustanove je otišao velik broj dobrih znanstvenika, ali ne želim biti ničiji glasnogovornik. Međutim, ako je istina da su na privatnom imanju Peršurića bili angažirani radnici Instituta, onda tu ima posla i za policiju«, kaže Jakovčić.

Istina je da je Institut pokrenuo sajam i izložbu Vinistra, koju je regionalna vlast odmah prigrlila. Peršurić kaže da je IDS preuzeo manifestaciju pod svoju (političku) kapu čim je vidio da je okupila veliki broj vinara. »Vinistre se IDS drži zubima i noktima, a ja sam sada tamo prisutan samo kao vinar, dok kao ravnatelj Instituta nikada nisam dobio poziv ni za što. Ljudi govore da ne smiju surađivati s Institutom dok je ravnatelj Peršurić«, kaže on. Smatra da su Odjel za poljoprivredu Istarske županije i Institut u početku zajedno kreirali politiku u poljoprivredi, premda nisu bili u istoj stranci.

Jakovčić se ne slaže: »Peršurić je od početka bio protiv sustava poticanja sadnje, pogotovo vinove loze, kroz podjelu sadnog materijala, a prije ulaska u Europsku uniju trebalo je razviti nove nasade«. Peršurić pak veli da nije bio protiv podjele sadnica, nego tvrdi da je Županija odabrala krivi način, jer sadni materijal županijsko poduzeće MIH kupuje u inozemstvu, umjesto da ga vinogradari nabavljaju neposredno od Instituta, koji je mogao uzgajati sadnice da je to Županija htjela.

– On je bio protiv podjele sadnica i tu je priča o tome bila s Institutom zaključena. Odlučili smo tada, a to radimo i danas, cijepove nabavljati u Istri. Otkupimo sve što se u Istri proizvede, a dodatne količine kupujemo tamo gdje su najbolje sadnice na svijetu, tvrdi Jakovčić. Peršurić s druge strane upozorava da se od cijepova malvazije koji su uzgojeni izvan Istre uskoro neće moći registrirati izvorna istarska malvazija, jer će joj genetsko porijeklo biti drugačije.

Ravnatelj Instituta smatra da formalno ne postoji sukob Institut – IDS kao ni sukob Peršurić – Jakovčić, ali ukazuje na, kako kaže, neformalni dio te priče. »Jakovčić je kao predsjednik IDS-a naredio da se zaustavi niz projekata koje je Institut imao sa županijskim službama i lokalnim jedinicama. Oni su uvijek smatrali da je ovdašnje rukovodstvo na strani HDZ-a. Činjenica je da su neki od nas bili na listama HDZ-a, ali to je bilo beznačajno. Osobno već nekoliko godina nisam nigdje«, kaže Peršurić. Slaže se da je takav politički angažman donio znanstvenoj ustanovi imidž političke opredijeljenosti suprotne u Istri vladajućem IDS-u, ali smatra da politički angažman pojedinaca nema nikakve veze sa znanstvenim radom. Uvjeren je da je u srži medijskog prozivanja Instituta i njega kao ravnatelja zapravo politika. Kaže da se oduvijek zalaže za suradnju sa Županijom, odnosno jedinicama lokalne samouprave. »Zbog toga smo još početkom 90-ih predložili da Županija, odnosno IDS ima jednog člana u našem Upravnom vijeću. Mislili smo da bi bilo dobro da to bude Antolović, i on se složio. Međutim, IDS je bio protiv toga. Jakovčić je tada, kao i danas, kao predsjednik IDS-a vedrio i oblačio. Osobno sam čuo kad je rekao Antoloviću da će ga, ako to prihvati, odmah smijeniti. No, nisu se odrekli mjesta u Upravnom vijeću, već su predložili čovjeka koji je tada bio u otvorenom sukobu s HDZ-om, nadajući se, valjda, da ga ministar neće imenovati, što se nije dogodilo«, kaže Peršurić. Jakovčić na te optužbe odgovara kratko: »Ne sjećam se toga, ali ako sam to učinio, napravio sam dobar posao, jer pokriće za promašaje Peršurićeve politike neće dati Antolović ni nitko drugi iz Županije«.

Peršurić kaže da ga je Jakovčić htio smijeniti i u vrijeme kad je IDS sudjelovao u koalicijskoj Vladi. »Župan misli da sve mora biti po njegovom, da može odlučivati što će Institut raditi, da moramo plesati kako on svira. Tište ga naši uspjesi, jer je mislio da ćemo bez njih propasti. A pitanje je jedino koliko će koristi proizvođači imati od naših znanstvenih istraživanja. Posao znanstvenika završava objavom rada, ali cilj je ovog Instituta dok ga ja vodim znanstvenim rezultatima pomoći lokalnu poljoprivredu. Možemo znanje pripremiti za implementaciju, ali jedino u suradnji s lokalnom ili regionalnom samoupravom, jer to košta. Mi imamo najjači genetički laboratorij, ali Županija dogovara s Institutom ´Ruđer Bošković´ uređivanje genetičkog laboratorija u Bujama za masline, dok mi to možemo učiniti bez dodatnog ulaganja u opremu«, ističe Peršurić. Optužuje Županiju da blokira suradnju s Institutom dovodeći stručnjake sa slabijim referencama za obavljanje stručnih poslova, a oni, kaže, uče iz radova porečkih znanstvenika da bi mogli obaviti posao. »To nisu samo bezobrazni, nego i primitivni potezi, uključujući skandaloznu izjavu župana da ne znam voditi Institut. On nikad nije bio ovdje, ne zna kako funkcioniramo niti što ovdje radimo, a dovoljno je drzak, bezobrazan i samodopadan da može tako govoriti u javnosti. Bez grižnje savjesti misli da može micati koga hoće. Obični je vlastodržac koji gleda samo za sebe«, ocjenjuje Peršurić županov lik i djelo. Optužuje Jakovčića da je stvorio partijske tvrtke MIH i AZRRI koje su, po njemu, samo trenutno županijske, ali je njihov opstanak upitan bez IDS-a. »Ta su poduzeća nelojalna konkurencija privatnim poduzetnicima, jer iza sebe imaju novac poreznih obveznika, koliko treba i kad treba. Svi programi idu preko njih pa se za projekt porečkog muškata ruže angažira Prekaljev kum, doduše moj dragi prijatelj, a istraživanje se ne provodi u Poreču, nego u Brtonigli. Kroz takav projekt trebalo je stvoriti ekipe koje će funkcionirati na terenu, od ljudi u Institutu. A tu je priča postavljena tako da će eventualni budući korisnici tog projekta biti tek jeftina radna snaga. Osim toga, program Instituta koji sam izradio pretpostavlja organizaciju i na terenu, koja bi mogla kvalificirano tražiti i dobiti novac iz različitih europskih fondova za poljoprivredni razvoj«, prigovara Peršurić.

Jakovčić, pak, smatra »opće poznatim da je Županija svojom politikom dovela poljoprivrednu proizvodnju u Istri na najviše grane u Hrvatskoj, a Institut u tome uopće nije sudjelovao, zato jer je ravnatelj nesposoban i jer se posvetio svom privatnom projektu. Ali, mogu mu čestitati na zaista dobrom pjenušcu. Peršurić sve želi svesti na politiku, a ovdje politike nema. On nije u sukobu sa mnom, nego sa strukom koja ga ne cijeni. Misli da se bavim njima, a ja imam drugog posla. Ne provodim nikakvu blokadu Instituta. On je taj koji blokira suradnju jer je u sukobu i s Veleučilištem u Rijeci. Što se tiče porečkog muškata ruže, to je moja ideja. Peršurićeva je ustanova nekonkurentna, a on najčešće nesposoban i to nije moj problem. On bi o tome trebao razmišljati«, smatra Jakovčić.

Što je s navodnim odljevom mladih stručnjaka iz Instituta? Peršurić kaže da mu se čini da nitko nije dobio otkaz jer nije magistrirao ili doktorirao na vrijeme. Nitko nije u zadnje vrijeme otišao s Instituta, a da nije doktorirao. Do prošle godine su bila tri slobodna mjesta, jer su ti znanstvenici otišli u mirovinu. Ravnatelj tumači da je dobar dio stručnjaka otišao na bolje plaćena mjesta. Savjetodavna i selekcijska služba, u kojima je bilo 11 zaposlenih, izdvojene su iz Instituta u centraliziranu državnu službu, a neki su stručnjaci prešli na Veleučilište. Ako ima onih koji su otišli iz drugih razloga, ti ne žele govoriti pod punim imenom i prezimenom.

Nezaobilazno je pitanje i eventualnog sukoba interesa, odnosno zloporabe položaja u slučaju privatnog imanja ravnatelja, koje služi kao znanstveni poligona. Peršurić u tome ne vidi ništa sporno. »Moje imanje kao znanstveni poligon je najbolje rješenje, jer smo u početku pokusne nasade imali u nekoliko vinograda različitih vlasnika, na različitim lokacijama, i nismo mogli nadzirati čitav proces. Kao zainteresirani znanstvenik ponudio sam svoj vinograd i to odlično funkcionira već nekoliko godina. Neki su ljubomorni i misle da sam u sukobu interesa, ali na to mogu reći samo da ne bih puno učinio da sam stalno druge pitao što misle. Pragmatičan sam – ako nema druge mogućnosti, onda je ova najbolja. Saznanja do kojih sam dolazio na svom posjedu provjeravao sam u znanstvenom radu na Institutu, primjenjivao ih, a ljudi koji imaju vinograde blizu mojih gledaju što radim pa čine isto jer vjeruju da je to dobro. Nemam samo ja korist od toga. U svom vinogradu radim s užitkom, a ako neki moji kolege žele u tome sudjelovati, onda dođu, ali sve manje u zadnje vrijeme. I to je jedini angažman zaposlenih iz Instituta na mom posjedu«, kaže Peršurić. Na našu primjedbu da on kao ravnatelj Instituta ima priliku testirati i primijeniti nova znanja na način koji nije dostupan drugim vinogradarima i vinarima, odnosno da je možda u sukobu interesa samim time što je s jedne strane ravnatelj znanstvene ustanove koja je na »državnim jaslama«, a s druge je strane vinogradar i vinar poduzetnik, dakle privatno je u istoj branši kao i profesionalno, Peršurić odgovara: »Pa bih li trebao pomoći drugima, a sebi ne? Ja tu stvari postavljam drugačije«.

Na kraju, protiv župana poteže argument blokade u komunikaciji. Kaže da mu je župan nedostupan telefonom, da ne odgovara na njegove dopise. Premda misli da je riječ o Jakovčićevoj političkoj procjeni, spreman je, kaže, na suradnju čim župan bude rekao – idemo raditi.

– Dok Institut vodi ovakva osoba, nemam vremena za razgovor, treba rješavati probleme u poljoprivredi, kratko je komentirao Jakovčić. Na pitanje smatra li doista da Istri ne treba Institut, župan odgovara: »Ovakav kakav je sada – ne. Trošak je za državu, a Istra od njega nema nikakve koristi, osim štete učinjene znanstvenicima koji su otišli. Možda bi se i vratili da ravnatelj nije Peršurić, koji zadnjih 10 godina nema nikakvih rezultata. Želi izazvati politički sukob sa mnom, što je smiješno«.

Članice povjerenstva smijenjene odmah po (re)izboru Peršurića za ravnatelja

Odmah nakon što je iznova imenovan za ravnatelja Instituta, Đordano Peršurić smijenio je predsjednicu i članicu Povjerenstva za izbor ravnatelja. Dr. sc. Barbara Sladonja smijenjena je s mjesta predstojnice Zavoda za poljoprivredu i prehranu, na kojem je od 2001. godine, kao i s funkcije voditeljice Prehrambenog laboratorija, koji je i osnovala. Dr. sc. Kristina Brščić razriješena je dužnosti predstojnice Zavoda za ekonomiku i razvoj u poljoprivredi. Obje su dopise o razrješenju dobile u kolovozu, bez prethodnih najava, poštom i u vrijeme kolektivnog godišnjeg odmora, odnosno bolovanja. U obrazloženju piše da su završetkom mandata ravnatelja prestale i funkcije predstojnicima zavoda. No, ove znanstvenice kažu da od 2001. godine to pravilo nije provođeno.

Na dopise su obje uložile prigovor Upravnom vijeću, a poslale su ga i na znanje Ministarstvu znanosti. Vijeće je raspušteno pa ne može odgovoriti. Usto, obje su znanstvenice u drugom stanju pa su zatražile i zaštitu sindikata. Neugodno im je, kažu, probleme Instituta iznositi u javnost. Mislile su da će to uspjeti riješiti unutar ustanove, ali je priča brzo procurila.