Ovih je dana iz tiska izašla šesta knjiga publicistkinje i pjesnikinje Elije Pekice Pagon pod naslovom Manifest humanosti. Zbirka je to autoričinih eseja objavljenih u raznim glasilima u razdoblju od 2008. do 2014. godine.

U ovoj knjizi Elia jasno izražava svoje nazore, svoja razmišljanja i svoju brigu za čovjeka i njegov opstanak na ovome svijetu. Autorica nas svojim porukama javno poziva da joj se pridružimo te da i mi svojim stavovima damo naš doprinos novoj duhovnosti svijeta u kojem živimo.
Čitajući Elijine eseje, vrlo lako ćemo shvatiti da u njima iznad svega dominiraju poruke kojima Elia želi promijeniti ovaj naš moralno i duhovno posrnuli svijet na bolje. Elia nas u gotovo svakom njenom retku moli da zaboravimo na gramzivost, pohlepu, oholost i mržnju i da svakim našim činom počnemo jedni drugima poklanjati ljubav, razumijevanje, uzajamno uvažavanje i toleranciju, jer je to jedini put za ozdravljenje našeg društva.

“Autoričin entuzijazam, uvidi koje pruža, dubina promišljanja i vidici koje otvara, podupiru čitateljevu svijest o ulozi svakoga od nas i osvješćuju da u izgradnji željenijeg društva svi imamo misiju, zadaću, poslanje te da u tom cilju aktiviramo duhovne potencijale, svijest o vlastitoj vrijednosti te da se – sanirajući posljedice iz obećanog “materijalističkog raja” koji briše individualne profile i stvara kopije – vratimo sebi i prihvatimo odgovornost za sadašnjost i budućnost težeći odmjerenom napretku.” (Mira Ćurić)

“Elia ima zavidnu razinu svijesti o svijetu u kojem se može iščitati mobilizacija te svijesti u humanoj vrsti da ne podliježe lažima i obmanama moćnih u vremenu u kojem laž postaje jača od svake istine.” (Prof. dr. sc. Slavko Kulić)

“Danas, kada je svijet u velikoj etičkoj krizi i kada se sa svih strana čuju pozivi da se mora vratiti svojim izvornim ljudskim vrijednostima, Elijini tekstovi mi se doimaju kao putokaz u kojem bismo smjeru trebali ići.” (Ekrem Dupanović)

“Čitajući eseje Elije Pekice, ne možemo ostati ravnodušni. Ona u nama budi ono najbolje, ono dječje naivno, a toliko krucijalno bitno postavljanje suštinskih pitanja. U tome i jest vrijednost Pekičine knjige – ona je poticaj za razgovor, sa samim sobom, s njom i s našom okolinom.” (Prof. dr. sc. Goroslav Keller)