Izašla su samo 2 ( dva ) – "Zbornika Poreštine" – 1971. i 1987. godine. Malo smo zavirili u taj stari medij – knjigu i za Vas odabrali nekoliko natuknica.

" Njemačke jedinice ušle su u Poreč 9. listopada 1943. godine. Spalile su zgradu u kojoj je bila smještena Komanda mjesta, strijeljale su 3 partizana. U Vabrigi su strijeljale 12, u Kašteliru 10, u Novoj Vasi 13".
" Pored regularnih jedinica NOVJ ( Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije ) na Poreštini je osnovana, naredbom od 21. veljače 1944. godine, vojno-pozadinska stanica broj 6 ( Poreč). Ljeti 1944. godine ( naredba od 7. srpnja ) osnovana je Komanda mjesta Poreč. Početkom lipnja 1944. godine Poreč je imao 300 dobrovoljaca".
" U Novoj Vasi fašisti su strijeljali 2. veljače 1944. godine, 10 rodoljuba, a na području Kaštelira 16 antifašista, te 25. travnja 1944. godine opljačkali selo Radmani kod Žbandaja. Tom prilikom su u selu uhapsili 16 rodoljuba među kojima i suprugu Josipa Guština, člana Kotarskog NOO Poreč, Anu, koja se isticala u radu AFŽ-ea. Uhapšene su odveli u Poreč, a potom u konclogore. Anu Guštin su vratili u selo, strašno je mučili, strijeljali i objesili u blizini kuće".
" 1. listopada 1944. godine izašao je prvi broj "Porečkog vjesnika" – glasila JNOF-a za okrug Poreč. Kako je tiskara otkrivena u selu Drobežiji, na Motovunštini, blizu 3. vojno-pozadinske stanice, prestao je izlaziti 12. studenog 1944. godine. Ukupno je izašlo 6 brojeva. U okrugu Poreč je od listopada 1944. godine izlazio i " Notiziario di Parenzo", a od 20. listopada i "Radio Notizie" za talijansko stanovništvo".
Svi citati su iz teksta Hermana Buršića " Narod Poreštine u borbi za slobodu i sjedinjenje s maticom zemljom 1918-1945. godine" – Zbornik Poreštine – 2 iz 1987.godie.

U Zborniku Poreštine – 1 iz 1971. godine Ivan Klarić, komandant vojno-pozadinske stanice Poreč, u sjećanjima " Osnivanje i djelovanje Komande mjesta KNOO – a Poreč" zapisuje:

" Nakon njemačke Rommelove ( Volkenbruch ) ofenzive u listopadu 1943. godine , Istra je ostala poharana. U prosincu 1943. godine kod sela Gornji Jakići, u šumi zvanoj Rušnjak osnovana je partizanska stanica broj 6. U rujnu 1944. godine za komandanta jedinice Komande mjesta Kotarskog NOO Poreč imenovan je Ivan Klarić – Zvane iz sela Kloštra. Zadatak ove jedinice je bio da održava vezu sa svim pozadinskim jedinicama u Istri, s Vojnom komandom pulskog područja, s Operativnim štabom za Istru, te sa svim NOO i partizanskim jedinicama koje su vršile borbene akcije."
"U Poreču je bila glavna njemačka komanda s 200 vojnika. Veći garnizon njemačkih vojnika bio je i u Višnjanu. U Vižinadi i Kašeliru su bili fašisti. Na Antenalu, u Taru i Funtani Njemci. U Vrsaru i na Limu fašisti. U Žbandaju, Dračevcu i Flengima Njemci. U vili Gržini ( "Bellevue" ) avijatičari, izviđači regularne talijanske vojske".
" U lipnju 1944. godine diverzantska grupa postavila je zasjedu na cesti između sela Špadići i Kukci, sa sjeverne strane Poreča. Neprijatelj je imao 3 mrtva i 14 ranjenih vojnika, a partizani nisu imali gubitaka, ni ranjeih".
" U ožujku 1945. godine Komanda mjesta KNOO Poreč bila je pojačana na 50 boraca, te je organizirana četa od 3 voda. Za komandanta je postavljen Stevo Miloš iz Mugebe, a za komandire vodov a Remigio Bazzara iz Poreča, Anton Ćus iz Fuškulina i Ivan Rajko iz Gradine. Ova je jedinica u travnju 1945. godine napala Nijemce u selu Gradina".

" 25. travnja 1945. točno u 23 sata došlo je do pregovora između Komande mjesta Poreč i Komande neprijateljskog izviđačkog garnizona, koji je bio smješten u vili Gržini, južno uz obalu, nedaleko Poreča. Pregovore je s partizanske strane vodio Ivan Klarić, Ita Radetić ( rođena Rigo ) iz Vabrige, a u kući Giovannia Bazzare iz Poreča, koji je tada stanovao u stanciji Gržini. Svih 30 vojnika se predalo s kompletnom vojnom opremom".
" 26. travnja 1945. godine došlo je i do pregovora između Komande mjesta Poreč i mjesne fašističke vlasti u Vrsaru, a pregovori su vođeni u vili Aniti u Vrsaru. Vrsarska je mjesna vlast tada zatražila od fašističkog garnizona da se preda partizanskoj komandi. Bilo im je dozvoljeno da pod oružjem dođu do Kapetanove stancije, gdje su razoružani".
"Čim su Nijemci osjetili da su na području Poreštine ugroženi, noću, prije zore 28. travnja 1945. godine skupa sa svim svojim garnizonima napuštaju Poreč i Poreštinu i kreću prema Trstu. Neprijatelj je pri povlačenju namjeravao minama uništiti porečku obalu. Minirana je bila sva obala od rta koji zatvara porečku luku s južne strane, uz porečki poluotok sve do Peškere, zatim lukobrani i otok Sveti Nikola. Na obali koja je izgrađena od kamena bile su postavljene velike mine, a uz obalu koja nije izgrađena, minska polja s manjim minama. Minsko polje je bilo i uz gradski zid sa sjeverne strane Eufrazijeve bazilike. Mine su bile postavljene da se spriječi bilo kakav napad ili iskrcavanje s morske strane u Poreč. U tu svrhu određena su 4 vojnika da po odlasku njemačke komande iz grada upale mine i po obavljenom poslu da se povuku za svojom jedinicom u Trst. Komanda mjesta Poreč sa svojom jedinicom bila je 28. travnja 1945. godine stacionirana u stanciji Vergotini kod Vrsara. Istod dana u 8 sati ujutro krenula je prema Mugebi da se pripremi za preuzimanje grada. Giovanni Bazzara doznavši što namjeravaju Nijemci, uspio je povezati se sa preostalim vojnicima zaduženim za miniranje i nagovoriti ih da stupe u pregovore, garantirajući im život, sa Komandom mjesta. Tako je Poreč spašen od potpunog rušenja. Komanda mjesta Poreč je sa svojom jedinicom ušla u Poreč u 9 sati 29. travnja 1945. godine".

Na kraju vratimo se tekstu Hermana Buršića:
" Poreština je dala 1776 aktivnih boraca NOVJ, od kojih je poginulo 420. Suradnika NOP-a bilo je oko 5.000, invalida i mučenih 306, odvedenih u logore 1007, zatvorenih 1192, oštećenih i spaljenih kuća 197. Poreština je ponosna i na svoja 2 Narodna heroja Jugoslavije: Joakima Rakovca i Jožu Šurana".

odabrao: R.V.Aleksić