Žiteljima Buići ne pomažu ni dva gradska vijećnika

06.06.2007. 00:00; ; Početna / Novosti / Svakodnevnica / Žiteljima Buići ne pomažu ni dva gradska vijećnika
584GO195348.jpg

Na pritužbe stanovnika sela Buići, koje je tek nekoliko kilometara udaljeno od središta Poreča, na cesti prema Pazinu, angažirali smo Jerka Lovrića, člana Vijeća Mjesnog odbora Žbandaj, kojemu Buići pripadaju. Lovrić nas je bez problema proveo selom, ukazao na većinu glavnih problema koje ne uspijevaju riješiti godinama, premda u Gradskom vijeću s njihova područja sjede čak dvojica vijećnika – Alfredo Mendiković i Darko Kadum, obojica iz vladajućeg IDS-a. Mjesni odbor donosi odluke, ali one nikoga ne obavezuju, žali se Lovrić.

Već na početku sela nalazi se problem – bespravno sagrađena nedovršena kuća, zarasla u travu, čiji vlasnik pokušava legalizirati gradnju. Prijetio je da će zatvoriti ulaz u selo jer je put napravljen preko njegove zemlje. Grad je dio te parcele dobio 1967. godine za gradnju puta od tadašnje vlasnice, ali se, navodno, nije uknjižio. Novi vlasnik, koji živi u inozemstvu, pokušat će i ucjenom legalizirati svoj objekt. A točno nasuprot bespravnoj gradnji nalazi se dječje igralište s kojeg se nerijetko djeca upuštaju u igru na nezaštićenom gradilištu, gdje je rupa koju je bespravni graditelj iskopao da bi se spojio na vodovod. Da bi vodovodne cijevi proveo do kuće, prekopao je asfaltiranu mjesnu ulicu, koja je nepravilno sanirana. Zelenu ogradu dječjeg igrališta gradske službe ne održavaju, narasla je tako da je cesta koja vodi oko igrališta nepregledna i mogao bi stradati bilo koji mališan koji istrči ili se onuda biciklom vozi. Pogotovo zato što neki vozači nepriličnom brzinom voze kroz naselje. Lovrić kaže da pokušava koliko može i stigne sam podrezati ogradu i pokositi travu. Ali, to nije njegov posao.

Ostao je i problem nakon uklanjanja bespravno, na javnom putu izgrađene psetarnice i spremišta za gorivo – nisu uklonjeni rubnjaci u ionako preuskoj dvosmjernoj ulici, u kojoj se dva automobila ne mogu mimoići. Kamion Usluge koji odvozi smeće ne može proći ovom, kao ni većinom postojećih ulica kroz selo. Ovaj uski put još je i potpuno zarastao, pa se automobilom probijate kao kroz prašumu. Čim počnu topliji dani, a posebno ljeti, kada se bazeni okolnih kuća napune vodom, iz graže izlaze zmije, a u tom je dijelu sela oko dvadesetero djece. Jedan nam je mještanin rekao da je zvao u komunalni odjel da podrežu gražu, ali da je osoba koja je izašla na teren rekla da nije mogla pronaći mjesto gdje treba intervenirati. Zanimljivo, a u mjestu živi član Vijeća MO Lovrić, koji zna svaki zakutak Buića.

Mještani se bune jer, kažu, plaćaju komunalnu naknadu, kanalizacijski doprinos, a ništa ne dobiju zauzvrat. »Sada postavljaju javnu rasvjetu uz cestu do Varvari. Molili smo da o istom trošku na dva mjesta u Buićima, na već postojećim betonskim stupovima do kojih je dovedena struja, postave samo rasvjetna tijela i olakšaju život desetak obitelji«, kaže Jerko Lovrić. U Buićima nije od 1990. godine provedena ni deratizacija ni dezinsekcija, komaraca ima kao u močvari. Građani se s pravom pitaju zašto su na repu grada. A za Uskrs im je zatvoren i jedan od ulaza u selo, onaj ispod Konobe Istra. Osoba koja je sada vlasnica kuće dala je dovesti veće blokove kamenja na cestu ispred ograde svoje kuće i postavila oznake zabranjenog parkiranja. Nema ni prolaza, a taj je ulaz napravljen kada je uređivana cesta prema Baderni. Tada je Grad s ondašnjim vlasnikom dogovorio gradnju ceste, ali ni to nije provedeno u zemljišnim knjigama, pa nova vlasnica postavlja barikade, kažu mještani.

Na kraju treba reći i to da nisu samo ceste preuske i previjugave, graža neposječena, nego se u Buićima izgubite za čas kao u labirintu. Tu nema ni početnog slova od urbanizma – kuće se grade kako tko hoće, nitko ne razmišlja o širini ceste, o prolasku smetlarskog kamiona ili nekog drugog većeg vozila, a mjesto nema ni jednog uređenog nogostupa – samo zmijolike ceste. Naselje svakodnevno buja – grade se velike, neke čak i lijepe kuće, ali do njih vode smiješni i neodržavani putovi. »Šljivi« li itko građane Buića i njihove potrebe i zašto u gradskoj upravi samo odmahnu rukom kad nešto traže?

U međuvremenu su se sa sličnim problemima javili i mještani Žbandaja. I u tamo je jedan mještanin jednostavno prepriječio prolaz cestom koja je, kako tvrdi, na njegovu zemljištu. Već neko vrijeme ni kamion za odvoz smeća ne dolazi do svih kuća u selu, jer je drugi put preuzak. Problem je u tome što su se gradske vlasti zaboravile uknjižiti na javni put, a mještani se sjećaju da su prije 15-ak godina prikupljali novac za asfaltiranje – čuva se još i izvorna knjiga uplatnica s imenima obitelji iz koje je vidljivo da je i nono čovjeka koji je nedavno blokirao put izdvojio novac za njegovo asfaltiranje. I što sada?

Odgovore na složena pitanja, koja je, doduše, lako riješiti ako se tako odluči, čekamo tjednima. No nije to ni tako dugo, ako usporedimo sa šest mjeseci, koliko je proteklo od pitanja o plaćama zaposlenih u gradskim tvrtkama i ustanovama, ili navodnom sukobu interesa u kojem se našao jedan gradski pročelnik, odnosno navodnom zapošljavanju osobe koja nema nostrificiranu diplomu stranog fakulteta.

Sniježana Matejčić, Glas Istre

Print Friendly, PDF & Email