Znači li to da IDS ima diskontinuitet političke vlasti, premda se porečki IDS-ovci sada smatraju stranačkom tvrđavom u Istri?

IDS vlada Porečom od 1993. godine. U osamostaljenoj Hrvatskoj Branko Gulić je kao SDP-ov kandidat izabran za predsjednika Gradske skupštine, a ta mu je funkcija promjenom zakona o lokalnom ustroju Hrvatske donijela funkciju gradonačelnika u pola mandata, u kojem je Gulić prešao u HDZ, nosio stranačku listu za lokalne izbore 1993. godine i bio potučen od IDS-ovaca. IDS-ovu listu nosio je Stevo Žufić, koji je izabran za prvoga gradonačelnika Poreča u novoj Hrvatskoj. Žufić je u isto vrijeme bio i dožupan, a od kraja 1995. godine do lokalnih izbora 1997. godine obnašao je funkciju gradonačelnika Poreča i istarskog župana, nakon što je Delbianco isključen, odnosno izašao iz IDS-a. Žufić je nosio IDS-ovu listu za Poreč i na lokalnim izborima 1997. godine, ali je bio i kandidat za župana, pa je gradonačelnički stolac na kraju dobio Rodoljub Kosić, koji je bio treći ili četvrti na listi. I Žufić i Kosić bili su »mladi« IDS-ovci s obzirom na staž u stranci kada su izabrani za gradonačelnike, a u IDS su prešli iz SDP-a.

Na izborima 2001. godine mandat gradonačelnika dobio je nositelj IDS-ove liste Josip Maras. Kosić je bio uvrijeđen što mu stranka nije dala još jednu priliku, kao i Maras poslije njega, ali je ovaj išao korak dalje, pa je demonstrativno napustio IDS. Kosićev mandat pamtit će se po tome što je novac iz proračuna previše trošio na šminkanje grada, što je bilo preočito nakon Žufićeva gradonačelnikovanja, kada su pokrenute značajne investicije, među kojima je nesumnjivo najvažnija obnova partera i infrastrukture povijesne jezgre, koja do danas nije dovršena, gradnja obalnog kolektora i drugo. Kosić je novac trošio na cvjetne gredice, a nakon njega su IDS-ovci na mjesto gradonačelnika instalirali Marasa, čiji plan projekata ne bi pokrio ni proračun Pule. A trošio je na kameno popločenje Trga slobode mimo projekta, stabla za isti trg vrijedna više od 7.000 kuna po komadu, odvjetničke i usluge organizacije gradske uprave. Predsjedništvo stranke nije se slagalo s nizom njegovih odluka, ali nije bilo ni snage da ga se opozove.

Dakle, govorili o kontinuitetu ili diskontinuitetu IDS-ove vlasti, u Poreču se svodi na isto: stranka treba poduku iz kadroviranja ili mora u svoje redove tek privući ljude sposobne voditi grad, jer ih sada jednostavno nema. Sadašnji gradonačelnik Edi Štifanić očito je žrtveno janje, čovjek koji nije imao ambiciju za tu funkciju, ali je netko trebao spasiti obraz IDS-a, pokazati da u stranci ima poštenih ljudi bez loših namjera. Na sljedećim izborima možda bi im muke mogao skratiti neposredni izbor gradonačelnika, ali tada bi na čelu grada vrlo lako mogao osvanuti neideesovac, pa bi odnosi Gradskog vijeća i gradonačelnika konačno mogli dobiti pravu demokratsku dimenziju.

S. Matejčić, Glas Istre