Nakon što je vladajuća ekipa iz Banskih dvora, pod vodstvom premijerke Jadranke Kosor, odlučila okrenuti ploču, te žestoko krenula u obračun s korupcijom na najvišoj razini, krajnji je čas da najširu javnost suoči s turobnom, ali realističnom prognozom da će Hrvatska u gospodarskoj depresiji biti još najmanje tri godine (pod uvjetom da kroz idućih sto dana poduzme oštre kontramjere)!
Na taj neveseli zaključak upućuju najnovije prognoze ključnih makroekonomskih trendova koje iz svojih interesnih i institucionalnih kutova priređuju analitičari HNB-a, vodećih poslovnih banaka, znanstvenih instituta i privatnih webadresa, ali i njihovi supervizori iz MMF-a i Svjetske banke, pa i neke od najnovijih procjena inozemnih bonitetskih ili rejting-kuća. Svi se slažu u jednom: hrvatski je BDP u 2009. smanjen za depresijskih šest posto, a smanjit će se najvjerojatnije i u ovoj godini (za dva-tri posto), te na toj niskoj, depresijskoj razini vegetirati još najmanje dvije godine. Na Vladi je, stoga, da javno, stvari nazove pravim imenima: dakle, da ne vodi uzaludnu marketinšku igru, prema kojoj Hrvatska samo što nije ušla u Europsku uniju, nego da suoči najširu javnost s činjenicom da je Hrvatska potonula u gospodarsku depresiju iz koje se ne nazire kraj, sve dok Vlada – uz najširi socijalni konsenzus – ne pokrene bolne rezove i svojevrsni hrvatski New Deal u korist rada, poduzetništva, štednje, investicija, domaće proizvodnje, izvoza i zapošljavanja.
Znakova višegodišnje depresije je napretek: to nisu samo najnoviji podaci o dramatičnom padu BDP-a ili o zahuktavanju nezaposlenosti prema stopi od afričkih 20 posto, nego i pokazatelji o godišnjem padu prometa u trgovini za više od 15 posto, o padu izvoza za 23 posto i o padu ionako prepolovljene industrijske ponude još za deset posto, da bi – poput začina – na sve to došao i najnoviji podatak Državnog zavoda za statistiku, o padu cijena na malo u prosincu za 0,6 posto, čime je Hrvatska zakoračila i u deflaciju, s prijetećim, razarajućim pritiscima na nove valove otkaza. Iako i iz Zagreba i iz Bruxellesa mnogi navijaju za hrvatski ulazak u EU do kraja 2012. (kao što su nekoć navijali za taj isti ulazak najkasnije do 2004., pa do 2007., pa do 2009., pa do 2011.), zbog ovdašnje višegodišnje depresije sve je vjerojatnija varijanta zajedničkog pristupanja svih zemalja zapdnog Balkana, ali ne prije 2015., kao i ona koja se zove – nikad.
Hrvatska ne može iz krize sve dok ne udvostruči i industrijsku proizvodnju i izvoz, i dok ne postane zemlja viška izvoza nad uvozom. U tome se slažu svi vodeći domaći i inozemni analitičari. Ali, novih velikih industrijskih, a pogotovo novih velikih izvoznih projekata i poslova, koji će otplaćivati enormne obroke dospjelih rata vanjskih dugova u iduće tri-četiri godine još nema niti na vidiku. Istodobno, Vlada još nema hrabrosti da za početak znatnije smanji proračunsku potrošnju, nego je još za 2010. povećala državne izdatke.
Vlada je najavila i podeblji paket strukturnih reformi, pa i značajne zakonske promjene, na temelju kojih bi do značajnijeg zaokreta u makroekonomskoj i razvojnoj politici moglo doći tek od 2011.!
Nije riječ samo o brodogradnji, državnim subvencijama i jamstvima, te o sustavu javne nabave, nego i o cjelokupnoj javnoj upravi, pa i o radikalnim promjenama u mirovinskom sustavu i u broju županija, gradova i općina, uz odgovarajuću preraspodjelu nadležnosti na relacijama država-županije-gradovi-općine. Gospodarska depresija, u kojoj je Hrvatska bila u prve tri godine Domovinskog rata, bila je po svojem intenzitetu neusporedivo teža od sadašnje depresije, koja se dogada u mirnodopskim okolnostima i na trostruko višoj razini domaćeg bruto-proizvoda. Ali, ova depresija može biti dugoročno skuplja – jer se događa u okolnostima visoke vanjske zaduženosti, svjetske krize i smanjenih mogućnosti – da se manjak kapitala za novi razvoj namiri od prodaje državnih kompanija ili od privlačenja proizvodno usmjerenih inozemnih ulaganja.

Nova tranzicija: krećemo u život ispod mogućnosti
Pad BDP-a je u 2009. bio manji od pada prometa u trgovini, pa je zahvaljujući znatnom padu uvoza povećan i manjak u državnom proračunu, s time što se ti trendovi pojačavaju i na prijelazu u ovu godinu. Kako na stranici www.rifin.com  ističe Neven Vidaković, Hrvatska je u novoj tranziciji: od života i potrošnje iznad svojih mogućnosti (u razdoblju od 1996. do
2009.) u život i potrošnju ispod svojih mogućnosti jer dospjele rate vanjskoga duga iznose više od jedne četvrtine BDP-a!
Na Vladi je da o debaklu višegodišnje makroekonomske politike u potpunosti i bez zamagljivanja upozna hrvatsku javnost da bi od nje dobila suglasnost za bolne rezove.

Ivo Jakovljević, Glas Istre