Kolovoška suša pogodila je i vodotoke na sjeveru Istre. Najduža istarska rijeka Mirna u gornjem je toku potpuno suha – u riječnom koritu doslovce nema ni kapi vode. Nizvodno od Buzeta bilježi se minimalni vodostaj. Manje količine vode, naime, još stižu do donjeg toka Mirne ispod kamenih nanosa njenih pritoka.

– Mirna je u gornjem toku praktički bez vode, dok je u srednjem i donjem toku situacija nešto bolja i bilježi se minimalni vodostaj, ističe Aleksandar Kružić, voditelj Vodnogospodarske ispostave Mirna-Dragonja sa sjedištem u Buzetu.

Suho korito Mirne gotovo je uobičajena ljetna slika. Klimatski trendovi, kaže Kružić, takvi su da su razmaci između kišnih i sušnih razdoblja sve veći, suše su učestalije pa vodotoci, koji su pretežno bujičnog karaktera, ostaju djelomično ili u cijelosti bez vode, što predstavlja problem za floru i faunu. Nakon obilnih kiša njihovim koritom poteče bujica vode, a krajem ljeta, nakon dugotrajnih suša, mogu posve presušiti.

Nešto povoljnijem stanju nizvodno od Buzeta dijelom doprinosi i činjenica da Istarski vodovod ne zahvaća kompletnu količinu vode izvora Sv. Ivan jer je trenutno njegova izdašnost veća od potrošnje tako da se višak vode slijeva u Mirnu.

– Iz izvora Sv. Ivan i sekundarnih izvora preko ispusta na Mostu u Mirnu ispuštamo od 50 do 70 litara vode u sekundi, što donekle poboljšava stanje u rijeci i biološki minimum, saznajemo od voditelja Službe razvoja i distribucije Mladena Nežića.

(G. ČALIĆ ŠVERKO, Glas Istre)