Isto smo mogli vrlo jasno vidjeti  tijekom zime u Južnoj Americi gdje je kumulativni broj umrlih bio gotovo identičan u zemljama s vrlo blagim i jako strogim mjerama, no bahati Europljani predvođeni skupinom bioinformatičara/biostatističara (za koje i drugi znanstvenici misle da nisu baš u kontaktu sa stvarnim svijetom) su zaključili da nije problem u tome što su mjere „neučinkovite i nepraktične“ (što su pokazala prethodna istraživanja), već u tome što se ljudi u Južnoj Americi nisu držali mjera i da će to u Europi biti potpuno drugačije.

„Ekstremisti“ u strogim mjerama bili su Irska i Velika Britanija koje su čitavo ljeto imali vrlo velike restrikcije. I što su s time postigli? Ako mene pitate, samo su napravili štetu,  jer su vrhunac pandemije pogurali vrlo duboko u zimu kada je virus puno zarazniji i smrtonosniji.
Sada su na dnevnim razinama, koje su veće od naše maksimalne razine i uvode restrikcije koje su ekvivalentne kućnom pritvoru za cijelu populaciju (ne zaboravite, kućni pritvor je kaznena mjera koja se koristi kao zamjena za kaznu zatvora).
Na kraju neće imati ništa manje bolesnih i umrlih no zemlje koje su imale puno blaže mjere (Švedska, Švicarska, Danska, Estonija, Hrvatska), a kakve će biti posljedice dugotrajnih kazni kućnog pritvora na milione ljudi ćemo tek vidjeti u godinama koje dolaze.

 

Stroge mjere zabrane kretanja ili rada su „iluzija činjenja“ kojom vlast skida odgovornost sa sebe (tipa „mi smo učinili sve što smo mogli“) i za eventualni neuspjeh optužuje narod „koji se ne drži mjera“ (a oni koji mjere predlažu, donose i podržavaju uglavnom misle da se sve one stvari koje njima omogućuju ugodnu izolaciju tipa dostave hrane, odvoza smeća, struje, vode, grijanja i sl. događaju same od sebe i ne uključuju ljude koji se zbog toga naprosto ne mogu „držati mjera“).

 

Jedino što učinkovito usporava širenje virusa je osobni oprez i odgovornost svakoga od nas i najučinkovitija mjera koju vlast može poduzeti je da to stalno i uporno ponavlja svima. Ovo nije bezazleni virus i ako želimo da manje ljudi umre, manje ljudi se treba zaraziti.

U Hrvatskoj situacija nedvojbeno ide na bolje i već smo prešli maksimum, no ne smijemo se previše opustiti. Tijekom ljeta smo mogli biti opušteniji, no sada svi mi moramo biti maksimalno odgovorni i oprezni kako bismo minimalizirali broj teško bolesnih i umrlih dok ne stignemo cijepiti sve ugrožene skupine (što će potrajati još nekoliko mjeseci).”