Poreč je grad na moru, na istočnoj obali Jadranskog mora, a " već u VI stoljeću ( prije Krista ) Grci su uveliko plovili po Jadranu i zalazili sve do njegovih najsjevernijih krajeva. Grčki pisac VI stoljeća Hekatej spominje Istru i Istre, koji su na Jadranskom moru" ( Iz knjige Grge Novaka " Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća" ), te nastavlja: " Iz arheoloških nalaza mi doznajemo mnogo više o tim pomorskim vezama između grčkog svijeta na Sredozemnom moru i stanovnika jadranskih obala. Oni nam ukazuju i na VII stoljeće prije nove ere, osobito na obalama sjevernozapadnog Jadrana i Istre. Novilarska stela ( uspravna mramorna ploča, ukrašena reljefima ili slikama, nadgrobni spomenik kod starih Grka) , koja se nalazi u Vizačama kraj Pule ( stari Nesakcij ) nam je za to sigurni svjedok. Iz VI ili V stoljeća prije n.e. je i jedan šljem nađen u Labinu ".
Ovim zapisom grčkog pisca započinje "povijesno razdoblje", a prestaje "pretpovijesno", no na Poreštini se plovilo i u prapovijesnom razdoblju.

U katalogu izložbe "Gradine prije grada", autora Davora Munde ( lipanj 2009.) , u poglavlju 8. i s podnaslovom "Lov i ribarstvo" zapisano je : " Od mlađeg kamenog doba ( neolitika ) glavne gospodarske grane prapovijesnog čovjeka postale su ratarstvo i stočarstvo. Ne čudi stoga da je Poreština sa svojim plodnim oranicama bila tijekom metalnih doba jedno od najgušće naseljenih dijelova Istre. Pripitomljene su se životinje držale izvan samog naselja, unutar ograđenog prostora, koji je sigurno bio smješten u neposrednoj blizini Gradine, kako bi se životinje čuvale i po potrebi zaštitile od eventualnih neprijatelja. Među nalazima su u znatno manjem broju od kostiju domaćih prisutne i kosti divljih životinja ( jeleni, zečevi, veprovi, ptice, jazavci i kornjače ). Među prehrambenim ostacima na gradinskim platoima valja spomenuti i ljušture školjaka, puževa i rakova, te kosti riba. Plitki zaljevi zapadne obale Istre bili su još od prapovijesti idealni za ribolov i sakupljanje morskih plodova.
Da su se stanovnici gradinskih naselja bavili ribolovom, svjedoče nam i pronađene brončane udice, a razvedena obala Poreštine s puno plitkih zaljeva mogla je biti pogodna i za uzgoj riba".
Nadalje autor zapisuje : " Početak željeznog doba u Istri, dakle i na Poreštini, datira se u 11. stoljeće prije Krista, prodorom kulture grobnih polja sa žarama, odnosno dolaskom naroda Histra čija će kultura obilježiti posljednje tisućljeće stare ere. Histri će nastaviti živjeti na gradinama i baviti se istim aktivnostima kao i njihovi prethodnici. Najvidljivije materijalno obilježje koje razlikuje gradinske stanovnike brončanog doba od onih iz željeznog doba je način pokopa i tipovi grobova. Tijekom brončanog doba pokojnici su sahranjivani polaganjem tijela ispod grobnih humaka, a od početka željeznog doba u Istri se u grobnom ritualu isključivo koristi spaljivanje. Baš zbog toga većina materijalnih ostataka željeznodobnih stanovnika gradina koji su se do danas sačuvali potječe gotovo isključivo iz žarnih nekropola. Trgovina koja se odvijala između Histra i brojnih naroda koji su gravitirali prema sjevernojadranskom bazenu bila je važan čimbenik , koji je utjecao tjekom željeznog doba na razvoj kulturne i civilizacijske baštine Poreštine. Možda već u 9. stoljeću, a sigurno tijekom 8. i 7. stoljeća prije Krista, pomorskim je putevima do istarskih gradina stizala roba iz Etrurije, Picenuma, Apulije. Jaki su bili i kontakti s Liburnima, Dalmatima i Japodima".

odabrao: R.V.Aleksić