NEWS

Ekrani u životima djece – ovisnost o tehnologiji

18.12.2018. 10:32; Učitavanja: 179; Početna / Lifestyle / Zdravlje / Ekrani u životima djece – ovisnost o tehnologiji
ekrani-mobile-phone-3625924_640

Pametni telefoni, tableti, računala te mnoštvo raznih aplikacija obilježja su današnjeg modernog doba u kojemu većina ljudi ima barem jedan uređaj i aplikaciju koji omogućava nesmetanu komunikaciju i zabavu. No u današnje je vrijeme, izuzev zabave, korištenje pametnih telefona, računala i interneta postala nužnost te se može zaključiti da je digitalizacija prisutna u svim aspektima naših života. Djeca se danas rađaju i rastu uz prisustvo moderne tehnologije te ju zajedno s nama koriste. S obzirom na sveprisutnu digitalizaciju, djeca trebaju naučiti kako na odgovoran i zdrav način koristiti tehnologiju.

Tehnologija u najranijoj dobi

Već u najranijoj dobi bebe reagiraju na izmjene podražaja koji dolaze s televizije, monitora, pametnih telefona i tableta. Budući da bebe izgledaju zainteresirano jer zure u brze izmjene kadrova, kuta snimanja, jakih boja, različitih zvukova te pokreta na ekranima, mnogi roditelji vide ovo kao dobar izvor zabave za njihovo dijete i način da ostane mirno i fokusirano, no dječji mozak teško može složiti neki smisao u mnoštvu slika koje mu se prezentiraju. Prilikom gledanja ovakvog tipa sadržaja kod bebe se aktivira prirodna i nesvjesna reakcija pobuđenosti, koja se konstantno održava brzom izmjenom kadrova osobito kod reklama i crtanih filmova. Općenito se brza izmjena kadrova koristi kako bi gledatelji ostali pobuđeni i posredno tome usmjereni na sadržaj. Iako nam se čini da televizija, tableti i pametni telefoni mogu poslužiti kao dobre ‘dadilje’ naše djece istraživanja ukazuju suprotno. Naime, pokazalo se da kod djece koja su mlađa od 18 mjeseci i izložena monitorima i tabletima dolazi do negativnih učinaka u pamćenju, razvoju govora i vještini čitanja.  Bebe su biološki predisponirane da uče kroz interakciju (međuodnos) s drugim ljudima. Kompleksna kombinacija gesti, izražaja lica i tonaliteta glasa pruža bogatstvo informacija i potiče normalan razvoj dječjeg mozga, a dok dijete gleda televiziju broj izgovorenih riječi upućenih djetetu se znatno smanjuje te cjelokupna interakcija izostaje. Roditelji moraju također biti svjesni da i njihovo osobno korištenje pametnih telefona u današnje vrijeme može biti preveliko. Prema tome, u interakciji s malim djetetom telefon bi se trebao ostaviti jer inače podijelimo pažnju i na telefon i na dijete, a interakcija opet nije potpuna i autentična. Dijete će također više naučiti igrajući se samo, praveći buku, grabeći i bacajući igračke nego kroz pasivno sjedenje i gledanje u izmjenu slika na televiziji. Također, budući da filmovi, igrice i crtani predstavljaju konstantan izvor novih podražaja te je mozak stalno pobuđen, kasnije u djetinjstvu može doći do nedostataka, poteškoća u pažnji jer djetetu stalno fali velika količina podražaja. Ovaj problem osobito postaje očit u školi kada dijete nije u mogućnosti održati pažnju te postaje nemirno tj. traga za onim što mu fali – stalnim podražajima koji pobuđuju mozak.

Dakle, iako nam se čini da su djeca prilikom gledanja sadržaja na televiziji i tabletima izložena korisnim podražajima i informacijama te su djeci takvi podražaji zanimljivi, iz perspektive učenja su do 2 godine djeteta besmisleni i dugoročno imaju štetne posljedice po razvoj djeteta. Čitanje i pisanje, školski uspjeh, socijalni odnosi, razvoj prosocijalnog ponašanja i empatije (suosjećanja) usko su vezani uz normalan razvoj govora. Ovaj je razvoj ovisan o interakciji roditelja i djeteta, a zbog toga je bitno provoditi kvalitetno vrijeme s vlastitim djetetom i ne oslanjati se na tehnologiju.

Kada možemo dijete početi upoznavati s tehnologijom?

Struka preporuča da se djetetovo korištenje tehnologije treba što dulje odgađati budući da nema naznaka da će dijete bolje svladati korištenje tehnologije ukoliko se njome počne služiti ranije. S obzirom na spomenute štetne posljedice izlaganju ekranima, u redu je odgoditi upoznavanje djece s tehnologijom čak do prije polaska u školu. Onda kada se i odlučimo djetetu pustiti korištenje npr. računala, pametnih telefona i sl. možemo to raditi zajedno s njim kako bi stekli povjerenje djeteta da se ono osjeća slobodno pitati ako mu nešto nije razumljivo te da nam se obrati ukoliko ga nešto uznemirava. Djecu je potrebno voditi kroz ova iskustva kao što ih vodimo svakodnevno kroz druge životne situacije i iskustva. Potrebno je dogovoriti određena pravila prilikom korištenja, kao što je ograničeno vrijeme i sl. Ova pravila osobito postaju bitna kada se dijete počne koristiti internetom.

  • računalo s pristupom internetu trebalo bi biti u sobi koju svi koriste tj. gdje roditelji imaju nadzor nad djetetovim istraživanjem na internetu. Također se to odnosi i prilikom korištenja pametnih telefona, tableta i drugih uređaja s internetom.
  • Vrijeme korištenja potrebno je ograničiti (npr. do sat vremena osobito kod video igrica).
  • Dogovorite se s djetetom da vas pita prije nego poželi nešto skinuti s interneta.
  • Nadalje, roditelji djecu trebaju upoznati s opasnostima koje ih mogu dočekati na internetu. Potrebno ih je upozoriti da ne komuniciraju s nepoznatim osobama na internetu, da ne otkrivaju svoje osobne podatke, a ukoliko im se netko i javi da to prijave roditeljima. Važno je da se djeca osjećaju sigurno da roditeljima mogu prijaviti ukoliko se susretnu s opasnostima interneta. Razgovaranje o opasnostima i odgovornom korištenju interneta puno je bolja opcija od zabranjivanja surfanja internetom budući da dijete može i negdje drugdje imati pristup internetu kao npr. kod prijatelja.
  • Djecu treba naučiti da internet prvenstveno služi kao dobro mjesto za proširivanje znanja, izvor novih informacija, kao pomoć u učenju te za ostvarivanje brze komunikacije. U redu je djecu upoznati i sa štetnim posljedicama korištenja ekrana po zdravlje te da prekomjerno korištenje istih može dovesti do ovisničkog ponašanja.

Dijete nećemo moći u potpunosti zaštititi od igranja igrica i korištenja interneta te je normalno da ih to i interesira, no bitno je kod djece razviti odgovorno i pažljivo korištenje istih te samokontrolu, a to možemo postići na način da prvotno korištenje tehnologije s djecom odradimo kako treba uz jasno postavljene granice.

Prekomjerno korištenje tehnologije kod djece

U današnje vrijeme većina djece osnovnoškolske dobi koristi internet svakodnevno, a taj se broj osobito povećava do 15. godine. Djeca koriste internet većinom za dopisivanje s prijateljima, pretraživanje zabavnih sadržaja tj. traženje igrica, filmova i glazbe te korištenje društvenih mreža. Današnje društvene mreže koje su primarno bile namijenjene za komunikaciju s drugim korisnicima pružaju mnoštvo raznih mogućnosti uključujući igranje igrica, gledanje videa, puštanje glazbe i sl. Zbog ove dinamičnosti, društvene mreže postaju sve zanimljivije osobito mlađim generacijama jer osim komunikacije pružaju širok spektar zabave zbog čega imaju visoki ovisnički potencijal.

Prilikom provođenja vremena na internetu uz igrice javlja se već spomenuta pobuđenost potaknuta podražajima. No, što više vremena provodimo gledajući u ekran, zasićenost kemijskog spoja dopamina u određenom dijelu mozga opada, pri čemu se smanjuje doživljaj zadovoljstva. Kako bi se ovaj doživljaj ponovno potaknuo, tražimo još više podražaja i ostajemo duže prikovani uz ekran. Današnji ‘youtuberi’ također profitiraju od ovih efekata. Naime, način na koji uređuju svoje videe uključuje glasne zvukove, brze prijelaze, kratke kadrove, promjene okruženja i slično tj. dobije se dojam da se stalno nešto novo događa, a naš je mozak konstantno bombardiran novim podražajima. Nakon što video završi, u skladu s opadanjem dopamina, tražimo još što često može ići u nedogled (a samo još jedan…pa još jedan itd.). Uz to, ukoliko se upustimo u igranje igrica, gledanje youtube-a i dopisivanje putem aplikacija netom prije spavanja mozak ostaje pobuđen te dolazi do teškog i odgođenog usnivanja. Ovo ukazuje na gubitak samokontrole nad ponašanjem ukoliko se događa često, a ovo je jedan od bitnih znakova koji upućuje ide li neko ponašanje u smjeru ovisnosti. Istraživanja akademskog postignuća (i uopće školskog uspjeha) pokazuju postojanje povezanosti između prekomjernog korištenja interneta te slabijeg akademskog funkcioniranja s time da ova povezanost može biti dvojaka. Djeca se mogu upustiti u prekomjerno korištenje tehnologije kao bijeg od realiteta upravo zbog slabijeg školskog postignuća, dok s druge strane školsko postignuće može postati slabije zbog prekomjernog korištenja tehnologije. No isto tako, kod neke djece prekomjerno korištenje interneta ne mora utjecati na školsko postignuće. Zaštitni faktor u ovoj vezi može biti zadovoljstvom školom jer se pokazalo da djeca koja su zadovoljnija školom imaju manje šanse za prekomjerno korištenje interneta i tehnologije. Nadalje se pokazalo da kod prekomjernog korištenja tehnologije dolazi do nesvrhovitog korištenja vremena, zanemarivanja svakodnevnih aktivnosti što školskih što kućanskih zadataka, poteškoća sa spavanjem, slabije tjelesne aktivnosti, problema s leđima, zamora očiju i zanemarivanja fizioloških potreba kao npr. za hranom, a može doći i do impulzivnosti tj. smanjenog racionalnog odlučivanja te nemogućnosti kontrole emocija.

Iako danas još ne postoji točan konsenzus oko ovisnosti vezanih uz internet, video igrice, društvene mreže, aplikacije i sl. pokazalo se da ovisnosti vezane uz tehnologiju mogu imati slične efekte kao i ovisnosti vezane uz psihoaktivne tvari i kockanje. To uključuje:

  • jaku želju za stalnim korištenjem,
  • gubitak pojma o vremenu provedenom na internetu ili igrajući igrice,
  • laganje o provedenom vremenu na internetu ili igrajući video igrice,
  • izoliranje od obitelji i prijatelja,
  • lošije školsko postignuće, problemi u izvršavanju zadataka i odgađanje obaveza u vezi škole ili kod kuće i davanje prednosti ovisničkom ponašanju,
  • povećanje tolerancije,
  • osjećaj euforije prilikom korištenja interneta, te zatim pad doživljaja (slično kao kod kokaina),
  • razmišljanje o internetu kada se osoba bavi s nečim drugim,
  • planiranje ponovnog korištenja interneta u slobodnim trenutcima, a ako dođe do prekida ovisničkog ponašanja javlja se iritabilnost, neraspoloženje i agresivni ispadi te su mogući i drugi simptomi apstinencijske krize.

 

Faktori rizika u pojavi ovisnosti o internetu i video igricama

  • Kao rizični faktor za prekomjerno korištenje tehnologije i pojavu ovisnosti u kasnijoj dobi danas se opisuje i sama prekomjerna izloženost djece ekranima od najranije dobi.
  • Istraživanja pokazuju da su anskioznije i depresivnije osobe, pojedinci sniženog raspoloženja te osobe pod utjecajem prekomjernog stresa sklonije prekovremeno koristiti internet i video igrice jer to pruža svojevrsni bijeg od stvarnosti.

Dakle, djeca s nižim samopouzdanjem, usamljena i povučena djeca te ona s anksioznim i depresivnim stanjima upuštaju se u virtualni svijet i doživljavaju ga kao svojevrsni bijeg od problema te kratkoročno mogu doživjeti određene dobiti – bolju sliku o samima sebi, smanjivanje depresivnih i anksioznih simptoma te osjećaj pripadnosti virtualnom svijetu. Paradoksalno, kroz duži vremenski period može doći do pojačavanja tih početnih problema te dijete postati još depresivnije.

  • Manjak socijalne potpore, izoliranost djeteta od strane vršnjaka, povučenost djeteta te nemogućnost uspostavljanja dugotrajnijih prijateljstava doprinosi prepuštanju virtualnom svijetu.
  • Kao rizični čimbenici u istraživanjima ističu se i impulzivnost odnosno niska tolerancija djeteta na monotoniju i dosadu što se odnosi na manjak samokontrole vlastitog ponašanja.

Ona djeca koja su impulzivnija po prirodi zahtijevat će više pažnje i veći uloženi trud roditelja kako bi usvojili zdrav način ophođenja s tehnologijom.

  • Loši obiteljski odnosi (nefunkcionalna obitelj) također može biti rizični faktor – djeca izložena lošijim obiteljskim odnosima, obiteljskom nezadovoljstvu te konfliktima unutar obitelji imaju veću šansu da se prekomjerno okrenu ekranima te za pojavu ovisnosti o ekranima, ali i drugim ovisnostima.

Zaključno za kraj ….

Tehnologija danas djeci predstavlja jedan od značajnih faktora socijalizacije, te pruža pristup širokom spektru medija koji utječu na dostupnost informacijama, usvajanje znanja, stavove i vrijednosti djece koja odrastaju. Ove mogućnosti i informacije dostupne su na zanimljiv, brz i jednostavan način te nije čudno da djeca tome daju prednost i počinju izdvajati sve više vremena za ekrane. Neka istraživanja upućuju da se vrijeme boravka pred ekranima izjednačava s onim provedenim u školi, a neka da je ono još i dulje. Baš zato, stručnjaci pretpostavljaju da je ovisnost o ekranima i internetu jedna od najtežih ovisnosti budući da se ne može u potpunosti eliminirati iz života pojedinca u fazi liječenja zbog sveprisutne digitalizacije.

Danas je jasno da djeca mogu razviti ovisnost o tehnologiji i da bi to mogla biti najraširenija ovisnost budućnosti koja će uzrokovati potpunu životnu nefunkcionalnost ovisnika o tehnologiji. Zna se i da sama izloženost ekranima od najranije dobi rizični faktor za prekomjerno korištenje tehnologije i pojavu ovisnosti u kasnijoj dobi. Ono što se također zna jest da je obitelj glavni zaštitni faktor za zdravo odrastanje. Roditelji su ti koji trebaju uvesti dijete u svijet tehnologije onda kada to bude potrebno te uz određena pravila i granice. U moderno vrijeme sve je više prezaposlenih roditelja koji sve više izbivaju iz kuće, a manje vremena provode s djecom i u odgoju djece. Ovu emocionalnu prazninu djeca nastoje nadomjestiti kroz virtualnu socijalizaciju i povezivanje, gledanje youtube-a, igranje video igrica i sl. Dakle, vrijednosti, stavovi, pravila i granice koja proizlaze iz obitelji utjecat će i na odnos djece prema ekranima i na način na koji djeca provode svoje slobodno vrijeme. Stoga bi se roditelji manje trebali oslanjati na ekrane u odgoju svoje djece te bi se odgoju djece trebali posvetiti u potpunost i predano.

 Naravno, u današnje vrijeme nemoguće je djecu u potpunosti izolirati od tehnologije i ekrana, te to u današnjem kontekstu ne bi bilo niti normalno za dijete. No, u periodu kada roditelji počnu svoje dijete upoznavati s ekranima to treba činiti uz određena pravila, ograničenja i uz razvijanje dječje odgovornosti u odnosu na korištenje tehnologije. Razgovarajte sa svojim djetetom o korištenju ekrana, postavite pravila i pridržavajte ih se. Potičite djecu da se igraju vani, da se druže s vršnjacima i na prirodan način razvijaju socijalne vještine u međuodnosu sa drugom djecom te u direktnom odnosu sa ljudima uopće.

Adrian Štark

psiholog Zdravog grada Poreč

Galerija slika uz članak

Print Friendly, PDF & Email