“Užasan osjećaj, kad se sjetim odmah mi klecaju koljena. Sve je trajalo manje od pet minuta, a meni se činilo kao vječnost”, govori nam 63-godišnjaka Kaštelirka koja je lanjskog kolovoza bila žrtva drske krađe u vlastitom domu. Pokrale su je dvije kradljivice koje su joj pokucale na vrata pod izlikom da trebaju staru odjeću i obuću. Ispostavilo se da nisu same, imale su i “asistenta”, s kojim su dogovorno i smišljeno “obradile” dobrodušnu ženu kojoj su potom iz stana ukrali nakit.

Pokradena Kaštelirka, s kojom smo razgovarali u njezinom domu, kaže da joj je najgore što i sad živi pod stresom, a nakon svega proživljenog strahuje za svoju sigurnost, a samo je, naivno, htjela pomoći ženama u nevolji.

Tražila papuče

Bilo je toplo, praznično jutro početkom kolovoza…

– Na vrata mi je došla jedna žena i pitala imam li kakve papuče za nju, pokazujući mi da na nogama nosi neke s rupom. Budući da u garaži imam papuča koje ne nosim, pomislila sam, zašto da ne pomognem ženi. Ulazna vrata sam ostavila otvorena i s njom otišla do garaže. Dala sam joj jedne šlape i bila je sva sretna, ali odmah je tražila da joj dam dva para. Rekla sam joj da će sada dobiti jedne, na što mi rekla da ide po prijateljicu kojoj isto trebaju papuče. Otišla je rekavši da je dijete ostavila u autu, a na vratima mi se onda pojavila bosonoga plavuša s kojom je bi neki muškarac. Kazala mi je da joj je to suprug. I njoj sam dala jedne papuče, a onda me pitala da li imam nešto odjeće. I to sam joj htjela dati jer sam u vrećama imala neke robe koju više ne nosim. Tada mi je sinulo gdje je ona prva ženska!?

– Vratila sam se u kuću i zatekla muškarca na vratima spavaće sobe, a ona je moj nakit trpala u džepove. Počela sam vikati “lopovi, lopovi, lopovi” i krenula prema sobi, no muškarac me zaustavio stavivši mi ruku na prsa. Rekla sam da ću zvati policiju, a muškarac mi je tri puta ponovio: “nemojte zvati policiju”. Tada je kradljivica izašla iz sobe i zajedno s muškarcem i drugom ženom otišla iz kuće. Mislim da sam dva sata nakon toga drhtala od straha, a srećom je nedugo zatim i suprug došao kući. Pomogla sam im i još me na kraju opljačkaju. Uzeli su mi drage zlatne naušnice i sve vrijedno to su našli. Svjesna sam da mi ništa od toga neće biti vraćeno, ali voljela bi da ih natjeraju da svojim radom isplate svoje žrtve, kazala nam je očajna Kaštelirka.

(Mateo SARDELIN i Marina VUKŠIĆ, Glas Istre)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU