Jedna od mjera koje bi Hrvatska trebala ispuniti do prelaska na euro je “poboljšanje korporativnog upravljanja u državnim poduzećima”, osobito ranjivo područje javnog sektora već desetljećima. Nakon prvog kvartala 2022. godine, kada je rok za izvršenje ove mjere, Hrvatska bi trebala imati pravila koja su “u skladu sa smjernicama OECD-a za korporativno upravljanje u državnim poduzećima”, piše Marina Klepo, novac.hr

Posljednje istraživanje EBRD-a, banke koja prati razvoj tranzicijskih zemalja od pada socijalizma, pokazuje da poduzeća u državnom vlasništvu tih zemalja u prosjeku još uvijek čine oko polovicu ukupno zaposlenih u javnom sektoru. U Italiji i Njemačkoj, zemljama koje navodi za usporedbu, zaposlenost u javnoj upravi općenito je znatno manja. Kod tranzicijskih zemalja omjeri su najlošiji kod zemalja koje su bile u sastavu bivšeg SSSR-a, ali i Hrvatska je još daleko od razvijenih zemalja. U javnom sektoru je oko četvrtina ukupno zaposlenih, pri čemu 10 posto u državnim poduzećima. Posljednje istraživanje broja zaposlenih u javnom sektoru koje je proveo Institut za javne financije 2010. godine je pokazalo da Hrvatska, prema većini pokazatelja o zaposlenosti, nema prevelik javni sektor, osim kada je riječ o udjelu zaposlenih u javnim poduzećima. Po dobrim rezultatima, čini se, među tranzicijskim zemlja izdvaja se tek Poljska čija struktura zaposlenosti već ima poželjne omjere.

U pravilu, državne kompanije su koncentrirane u sektorima kao što su energetika, komunalije i promet, uz često subvencioniranje siromašnijih građana koji žive u udaljenim područjima. “Međutim, u mnogim zemljama državna poduzeća služe kao ‘automatski stabilizatori’, osiguravajući relativno stabilan izvor zapošljavanja u vrijeme ekonomskih kriza”, navodi EBRD u najnovijem tranzicijskim izvješću “Država uzvraća udarac”, a naslov ponajprije reflektira očekivanja od države u uvjetima pandemije koronakrize.

Istraživanje kućanstava koje su proveli EBRD i institut Ifo pokazuje da su prvim mjesecima nakon izbijanja krize covid-19 zaposleni u državnim poduzećima bili više zaštićeni od neugodnosti kao što su gubitak posla i smanjenje primanja. Upravo zato što državna poduzeća imaju različite ciljeve, izvješće naglašava da Vlade često imaju teškoća s upravljanjem. Ta će pitanja doći još više do izražaja ako pandemija bude za rezultat imala još veće državno vlasništvo nad poduzećima.