Sjećate li se onih zadataka iz osnovne škole "Nastavi niz"?. Za one koji se ne sjećaju, podsjećam da se radilo o zadacima u kojima je trebalo zaokružiti neki oblik iz ponuđenog izbora i to nakon niza od par oblika. Npr. nakon niza ▲ ▀ ● ▲▀ trebalo je odabrati nešto između ponuđenih oblika ╦ ◊ ● kako bi se niz nastavio.
Čini se da smo svi zadnje vrijeme suočeni sa takvim zadacima, jer smo u toku 2012. i 2013. godine stalno nešto birali, zaokruživali…
Čak nam svi govore da smo dobro rješili zadatak, jer nema krivih izbora. Svaki izbor koji zaokružimo sugerira nam da je baš to točan odgovor. Zbunjujuće zar ne? Čemu onda zaokruživati odgovor ako ne znamo kako smo riješili test ili ako su svi odgovori točni?
A zaokruživali smo od izbora ući ili ne u Europsku uniju, zatim tko će otići u Bruxelles, pa sada tko će vladati gradovima. Stalno polažemo neke ispite. Baš kao u osnovnoj školi.

S time da u osnovnoj školi nismo polagali ispite ako je falilo pola razreda. Sada fali 60% polagača i nikom ništa. Kako si možemo objasniti da smo položili ispit ako su svi odgovori točni i ako 60% polagača fali? Zbunjujuće, zar ne?
Za razliku od osnovne škole, kod svih ovih zaokruživanja u toku 2012. i 2013. godine, ispitivači nam stalno sugeriraju i šapću točne odgovore, i ako baš njihove odgovore poslušate, tada su oni pobjednici, a ne vi. Opet zbunjujuće zar ne? Kako to da mi polažemo ispite, odnosno zaokružujemo točne odgovore a netko drugi pokupi sve zasluge za naš trud?
Ta igra zaokruživanja točnih odgovora postane još zanimljivija ako uočimo da oni koji nisu polagali ispite, odnosno oni koji nisu došli zaokružiti točne odgovore, kao i da jesu, jer se različitim metodama odjednom pretpostavi da bi glasali za ovoga ili onoga.
To je kao da u osnovnoj školi učitelj pretpostavi koliko su pametni učenici koji nisu došli na ispit i upiše im ocjenu koju on sam želi. Opet zbunjujuće, zar ne?
A tim zbunjujućim testovima dijele se vlasti i apsolutne moći u gradovima i općinama. Ti se zbunjujući testovi zovu "demokracija".
A testovi su zapravo i zamišljeni na način da svatko može i mora reći što želi. A što je sa onima koji ne kažu što žele? Onda to više nije demokracija. Onda to više ispada kao samo "demo". Odnosno "demo" ili generalna proba demokracije.
Kako da objasnim susjedu koji ne ide glasati da mora ići glasati, jer ako ne glasa, onda kao da je glasao, jer će njegov glas ići jednoj od političkih opcija koju će odrediti nekakva matematička formula. I da, ta opcija možda nije ona za koju bi on glasao da je išao glasati, ali će se ta opcija samu sebe proglasiti pobjedničkom jer je ta ista opcija pobjedila u maloj općini na granici Slovenije i Hrvatske, ali ne i u njegovom gradu.
A ujedno pobjedničkom sama sebe proglasuje i ona opcija za koju taj susjed isto ne bi glasao, ali je glas od njegovog zermana koji isto nije glasao, išao toj opciji za koju taj zerman ne bi glasao da je išao glasati. A ta je opcija probjedila u susjednom gradu, ali ne i u njihovom gradu.
A u ulici gdje žive i moj susjed i njegov zerman možda je zaista pobjedila opcija za koju nitko iz njihove susjedne ulice ne bi glasao da su išli glasati, ali nitko iz te susjedne ulice nije išao glasati.
A pobjednici se zahvaljuju svima koji su glasali. A to znači da se ne zahvaljuju onima koji nisu glasali, iako su dobili i glasove ljudi koji nisu glasali. A možda su glasovi ljudi koji nisu glasasli presudni! Zbunjujuće, zar ne?
zzlevak