Biskup Milovan, koji je predsjednik Odbora za pastoral turizma Hrvatske biskupske konferencije, tom je prigodom upozorio na »jedan krivi i opasni stav« u društvu o našim prirodnim i kulturnim vrednotama o kojima vrlo često i prečesto marimo tek zbog turista i turističkog iskorištavanja, a ne radi sebe i svoga kvalitetnijeg života – materijalnog i duhovnog. Da nema turista mogle bi one, što se tiče ljudi koji ih žele održavati, obnoviti, popraviti samo radi stavljanja »u funkciju turizma«, biti i stoljećima zanemarene, izričit je biskup i napominje da su vrijednosti i kulturnih i prirodnih dobara tu i za domaćina i za gosta, ali najprije za domaćina jer će se turisti njima »obogatiti« tek posredstvom domaćina koji nje također njima »bogat«.

Mogao je ovome biskup dodati da i u komunalni i društveni standard življenja – od uređenja rive i trga, parkirališta i rotora do uređenja kazališta i galerije i izgradnje sportske dvorane – nerijetko ulažemo ne »zbog sebe« nego tek »zbog turizma«, jer i taj je »stav« jednako kriv i opasan.

Živeći i djelujući u gradovima (Rovinju, sada Poreču) i regiji koji su simboli turizma, ali i turističkog iskorištavanja, biskup Milovan uočava ono što lokalna vlast još nije, a i teško će. On vidi da Porečani »svoju« Eufrazijanu doživljavaju i cijene više kao vrijednost za džep nego za dušu, da do neukusa šminkaju okoliš gradske palače, a bacaju gomile smeća po boškama i puteljcima tek koji kilometar od nje, da zapuštenost bivših hotela i odmarališta u starogradskoj jezgri toleriraju preko svih granica, a turističkim štandovima i kojekakvom robom po fasadama unakazuju grad i rivu (ne samo Poreča), naposljetku da smo mi ovdje zbog para, a ne ljudskoga življenja. Ona razumije ili barem osjeća da turizam kao jedan »novi modalitet individualnog i socijalnog života ljudi« nosi i probleme i pojave koje čovjeka udaljavaju od »očovječenja«, osobnog i društvenog. Istina, Milovan to stavlja u kontekst vjere i Crkve, i čovjekovog približavanja Bogu, ali njegova je poruka jasna: Dok ne budemo određene stvari vrednovali i cijenili »zbog sebe«, a ne tek »zbog turizma«, ne možemo očekivati ozbiljan pomak u pravcu kvalitetnijeg turizma ni u općeljudskom, a još manje u tipično kršćanskom smislu. Pitanje je samo čuju li svi ti silni vjernici na društveno-političkoj vlasti poruku svoga pastira i mare li uopće za nju.

Goran Prodan, Glas Istre