autor: Davor Šišović, Glas Istre
Tar nije imao svoju uljaru, jer je 2003. godine porečka Agrolaguna svoju uljaru u Taru, moderniziranu 1978. godine i u svoje vrijeme jednu od najmodernijih u ovom dijelu Europe, i jednu od tri najvažnije u bivšoj Jugoslaviji, demontirala i preselila u Poreč

Za desetak-petnaestak dana u Taru će ponovno poteći ulje iz tarskih maslina, prvi put nakon 17 godina. Toliko je, naime, prošlo otkako Tar nema svoju uljaru, jer je 2003. godine porečka Agrolaguna svoju uljaru u Taru, moderniziranu 1978. godine i u svoje vrijeme jednu od najmodernijih u ovom dijelu Europe, i jednu od tri najvažnije u bivšoj Jugoslaviji, demontirala i preselila u Poreč. Tarski su maslinari tada ostali bez uljare u svome kraju, i od tada su svoje masline vozili na preradu u Poreč, Vodnjan, Brtoniglu, Novigrad, Baredine, Novu Vas, Žbandaj, Kaštelir, a kako se posljednjih godina zbog povećanog uroda u domaćim uljarama dugo čeka na red, vozili su ih čak i u slovenske uljare u Izoli, Kopru ili Piranu. 

Pogon na Paparnici

Nova uljara nalazi se u bliskom zaleđu Tara, na lokaciji Paparnica pokraj ceste prema Rogovićima, a u njezinu je izgradnju općina Tar-Vabriga uložila sveukupno 12 milijuna kuna, s općinskim poduzećem Finida kao investitorom i budućim upraviteljem. Zamišljeno je da nova uljara funkcionira po načelu javno-privatnog partnerstva: općina je uložila u izgradnju i ostaje vlasnik objekta, a zakupac (na javnom natječaju izabrana je tvrtka G&K Termika iz Vižinade) donosi i montira svoju opremu, naplaćuje preradu maslina i nakon odbijanja troškova dijeli prihod s općinom odnosno s njenom tvrtkom Finida. Po ugovoru, zakupcu bi trebalo pripasti 80 posto prihoda, a Finidi 20 posto. Ovih je dana u tijeku procedura obavljanje tehničkog pregleda i izdavanja svih nužnih dozvola i suglasnosti, nakon toga će zakupac montirati opremu za preradu maslina, i s početkom berbe maslina, sredinom listopada, uljara bi trebala proraditi, odnosno tada bi trebalo poteći prvo izvorno tarsko ulje, prvi put nakon 17 godina.

– Nova tarska uljara ima oko 1.000 četvornih metara korisne površine s prostorom za dvije preradbene linije, ali će za prvu sezonu biti montirana samo jedna, dok se ne utvrde stvarne potrebe, rekao nam je Đankarlo Žužić, direktor općinskog komunalnog poduzeća Finida.

Na području općine Tar-Vabriga, naime, masline rastu na stotinjak hektara, no polovica od te površine propada Agrolaguni, odnosno njezinim plantažama Lanterna i Larun, i masline iz tih maslinika ova tvrtka prerađuje u vlastitoj uljari u Poreču. Iz preostalog dijela tarskih maslinika po sezoni dolazi oko tisuću tona maslinovog ploda, no neki od njih imaju već dugogodišnju uhodanu suradnju s uljarama širom Istre, pa ove sezone vjerojatno neće svi tarski maslinari voziti svoje plodove na preradu u novi pogon na Paparnici.

Preradbena linija koja će se ovih dana montirati u halu nove uljare imat će kapacitet prerade od dvije tone maslina na sat, odnosno tijekom cijele sezone teoretski bi mogla preraditi 600 tona maslina, dakle više od pola lokalne proizvodnje.

– Ako potrebe budu veće, onda će se za narednu sezonu montirati i druga linija pa će se kapacitet udvostručiti, ali sve ćemo vidjeti i proračunati kad se situacija stabilizira. Posla će sigurno odmah biti, jer je na našem području godina za masline jako rodna, kaže Đankarlo Žužić. 

Pokazni park maslina

Osim preradbene linije, nova uljara ima i autonomni pročistač otpadnih voda, koje će se nakon tretiranja ispuštati u kanalizaciju, a pod krovom objekta su i uredi, sanitarije, skladišta, garaža, a izvan glavne zgrade nalazi se servisni objekt pročistača.

Okoliš uljare ukrašen je s 54 stabla maslina starih po četvrt stoljeća i još nekoliko starijih, presađenih s drugih lokacija, a kako su te masline raznih sorti, osim dekorativne funkcije poslužit će i kao svojevrsni pokazni park odnosno maslinarski arboretum, a možda će, kaže Žužić, od plodova tih maslina Finida napraviti i vlastito ulje u nekoj manjoj seriji.

Cijena prerade maslina u novoj tarskoj uljari trebala bi biti do 1,40 kuna po kilogramu maslina za manje količine (do tri tone), dok će se za veće količine vjerojatno davati popust. No, ključni značaj ovog projekta je da će nakon mnogo godina tarski maslinari napokon moći dovesti svoje masline u uljaru koja im nije udaljenija od dva-tri kilometra od njihovih maslinika, dakle lokacija im je komotna, s odličnim pristupom, a i trend je posljednjih godina da se masline nakon berbe što brže prevezu na preradu.

Kako korona-kriza još ne jenjava, upitno je održavanje tradicionalne tarske maslinarske priredbe “Tekuće zeleno zlato Istre”, koja obično pada u prosincu.

– Takav događaj u to doba ne možemo održati na otvorenom, pa ćemo, ako se zbog korone ne bude moglo drukčije, ove godine ići samo na sakupljanje i ocjenjivanje uzoraka, bez uobičajenog druženja i svečane dodjele priznanja, no vidjet ćemo kako će se situacija razvijati, kaže Žužić.

Zbog korone moralo je biti otkazano i tradicionalno ožujsko natjecanje u rezidbi maslina, koje bi se dogodine svakako trebalo održati jer važeće epidemiološke mjere to omogućavaju, najavljuje također Žužić.