U sklopu Međunarodnog festivala rane glazbe Festival Dvigrad 2006. jučer je u općinskoj vijećnici priređen simpozij Monumenta Histriae – Istarski spomenici. Organizator festivala Alojzije Prosoli i predsjedatelj simpozija mr. Marino Baldini njime su nastavili tradiciju održavanja simpozija.

U uvodu predsjednik udruge za promicanje naslijeđa Kanfanarštine Dvegrajci Anton Meden, koji surađuje s arheolozima i etnografima, govorio je o novim arheološkim nalazištima na ovom području. Meden naime sustavno obilazi mjesta koja su stariji Kanfanarci i putopisci označavali kao lokacije na kojima su živjeli ljudi. Tako je uz vijadukt preko Limske drage na lokaciji Baštija, gdje je vjerojatno bila ranokršćanska crkvica, pronađen natpis na latinskom i prapovijesna grobnica. U Bataljevcu kraj Okreti pronađeni su odlomci keramike i kameni rezač a na brdu Mukliz gradinsko naselje slično obližnjem Karaštaku. Kod Ladićevih Krugi i na Glavici nađeni su ostaci crkvica, a u Žuntićima keramika i vulkanska masa žrvnja. Najznačajniji će se nalazi, po svemu sudeći, pronaći istraživanjem Križnjaka.

Govoreći o graditeljskoj baštini te građenju sakralnih i stambenih objekata u srednjovjekovnoj Istri arhitekt Bruno Poropat povukao je paralelu s prostorom i ljudima gdje su nastajali. Za Poropata je i graditeljska baština dio identiteta, specifičnosti i regionalne pripadnosti stanovništva, koje se čuvalo stoljećima usprkos političkim promjenama.

Mr. Baldini je govorio o počecima slikarstva u Istri, koje je nastajalo pod utjecajima otonskog, alpskog i ranosrednjovjekovnog talijanskog slikarstva. Ipak to slikarstvo ima istarske atribute u koloritu, nošnji likova, pejsažima i drugim detaljima. Zanimljivo je da se upravo oko Limskog kanala nalazio velik broj ranosrednjovjekovnih fresaka, pa je Baldini spomenuo one u samostanu Sv. Mihovila, dvigradskoj crkvi Sv. Sofije i crkvi Sv. Agate na granici kanfanarske i žminjske općine.

Kustos rovinjskog Zavičajnog muzeja Damir Matošević je predstavio dio osobito vrijedne baze podataka o spomeničkoj baštini u Istri u kojoj je prikupio nekoliko tisuća snimaka. U vremenu velikih mijena njegova je zbirka vrijedna jer omogućuje uvid u ostavštinu, koja često propada. Zbog toga je na kraju simpozija vođena rasprava kako je sačuvati. Matoševićeva zbirka, rečeno je, toliko je vrijedna da predstavlja virtualnu sliku nekadašnje Istre.

A. Pokrajac, Glas Istre