U posljednje vrijeme pogotovo, jer se već četiri mjeseca zaposleni u toj službi u Poreču bave uglavnom inventurom, neugodnim razgovorima sa strankama i zaprimanjem novih predmeta.
Do kada će to trajati zapravo je teško reći, jer se sprema još jedna inventura, a fluktuacija kadrova u ionako neekipiranoj službi u posljednja četiri mjeseca dosegla je razmjere histerije – neki koji su ranije otišli, vratili su se. Kad su vidjeli da najavljenog datuma ne prelaze na gradske plaće neki su se pokolebali, a bit će ponovno dijeljenja na one koji će raditi unutar gradske i županijske uprave. Baš kao prije 15-ak godina, kad su se formirale jedinice lokalne samouprave i kad su one preuzimale neke kadrove, a druge ostavljale županiji ili državi. Kao i onda, i danas to znači podjelu na solidne ili »bogečke« plaće.
U svakom slučaju, prilikom prve inventure, koja je trajala do kraja godine, nekadašnja ispostava državnog ureda morala je »inventurirati« sve predmete koje je zaprimila, a potom izdvojiti oko 2.000 onih koji su se odnosili na Grad i okolne općine, jer je načelni dogovor bio da će služba unutar gradske uprave servisirati čitavu Poreštinu. Popisan je inventar, obavljen čak i natječaj za zapošljavanje, ali 1. siječnja ispostava državnog ureda nije potpala pod ingerenciju Grada. Prije nekoliko dana konačno je potpisan sporazum, nakon odobrenja Središnjeg državnog ureda za upravu, kojim Županija prenosi ingerencije iz djelokruga ove službe na Grad Poreč, ali samo za područje te jedinice lokalne samouprave. Općine će servisirati osobe zaposlene u županijskoj službi istog resora. Premda sve izgleda jednostavno, nitko ne zna kako stvari zapravo funkcioniraju, jer je ovdje riječ ne samo o stručnom poslu, nego i o ljudima koji će ga obavljati. Nitko iz županijske i gradske službe navodno nije ni povirio u njihov radni prostor, interesirao se što i kako rade, a od početka godine na 2.000 starih dobili su još stotinjak novih predmeta. Je li među njima prioritetno izdati rješenje čovjeku koji čeka dozvolu za gradnju obiteljske kuće već tri godine ili onome kojemu gori pod nogama, premda je zahtjev predao jučer? Jedan službenik, navodno, radi samo na dozvolama za infrastrukturu pa zato gradska uprava vjerojatno nema problema s dokumentima za svoja gradilišta. Tko od zaposlenih na plaći od četiri-pet tisuća kuna ne bi bez pogovora radio preko reda na dozvolama za Grad ako to može značiti da će te taj isti Grad sutra izabrati između nekoliko drugih za rad u gradskom odjelu i to možda za dvostruku plaću? S druge strane, iz okolnih općina čuju se vapaji da će biti još teže dobiti građevinsku dozvolu u novim uvjetima.
U svakom slučaju, dok se služba za izdavanje dozvola bavi isključivo samom sobom (inventurama i preslagivanjima), ne po vlastitom izboru, graditeljska aktivnost zamire ili se gradi bez dozvola. Pate lokalni proračuni, jer dotok novca od komunalnih doprinosa i sličnih davanja u gradnji presušuje. Komu odgovara takvo stanje? Možda nikomu, ali u ovoj priči nema ništa čudnoga, budući da su nelogičnosti i administriranje koje ne rješava probleme redovna pojava u tranzicijskoj Hrvatskoj. Zašto Županija i Grad nisu osigurali suglasnosti na vrijeme i pripremili teren da služba počne stvarno funkcionirati 1. siječnja, lako je odgovoriti – svi su čekali posljednji trenutak, a onda su bili izbori za parlament i potom ustrojavanje nove-stare Vlade pa službe baš i nisu funkcionirale. To se u normalnoj zemlji ne može dogoditi – da izbori za zastupnike paraliziraju normalan život, da zastane provedba jednog zakona ili proces uključivanja novog doma za starije i nemoćne, izgrađenog gradskim novcem, u nacionalnu mrežu ustanova pa sada zjapi poluprazan. No, građani su šutjeli dosad pa će valjda i ubuduće brzo zaboravljati ovakve svinjarije i ponovno na izborima posao upravljanja gradom, županijom i državom povjeravati istim ljudima.

Sniježana Matejčić, Glas Istre