Glas Istre je na vrijeme obznanio pravila praćenja kampanje, po kojima je svaka lista mogla u našim novinama u svakom tjednu kampanje jedan put biti predstavljena putem konferencije za novinare ili izvještaja s tribine ili predizbornog skupa. Ali, onima koji se smatraju favoritima to očito nije bilo dovoljno, pa su IDS i HDZ na različite načine pokušavali dobiti više prostora u novinama.

Jedni su održali konferenciju za novinare u Puli, sa stranačkim liderom, a onda se čudili što im nije palo na pamet da će im se to računati u »kvotu«, jer su govorili o općinskim izborima. Drugi su zvali na konferencije za novinare na kojima su namjeravali, onako usput, govoriti i o nekim problemima u određenim mjesnim odborima, a u Poreču su u isto vrijeme kad su izbori u Taru i Funtani, i izbori za vijeća mjesnih odbora. Kao slučajno, na tim bi konferencijama govorili i kandidati s lista za vijeća MO-a. Najsuptilniji su pak oni koji u vrijeme predizborne šutnje ili dan prije nje pozivaju na izložbe i prezentacije knjiga koje su sufinancirale ustanove koje vode kandidati na izbornim listama.

Loviti u mutnom pokušali su i oni koji su na stranačke predizborne skupove zvali ministre iz Vlade, vjerujući da će se novinari odazvati.

Možda je u toj gužvi i jagmi za javni prostor nešto i promaklo novinarima. Možda se neki osjećaju zakinutima u usporedbi s prostorom koji su drugi dobili u novinama, ali to je u pravilu njihova pogreška. Naime, novinari nisu i ne smiju biti puki zapisničari. Dakle, ne prepričavaju sve što su čuli, pogotovo ako su to isto čuli tjedan dana ranije od istih osoba. Kandidati za lokalne izbore morali bi još puno učili, ali u Hrvatskoj baš i nemaju dobre primjere. Zato su predizborni skupovi u pravilu gnjavaža – novinarima jednako kao i onima koji slušaju kandidate. A pokušaji s početka priče zapravo su duhovit predah u pisanju izvještaja.

Sniježana Matejčić, Glas Istre