Koliko referenata, pročelnika i stručnih suradnika plaćaju porezni obveznici? Bi li ih trebalo biti više ili manje? I bez posebnog uvoda u podatke, lako je reći da je previše zaposlenih ne samo u općinskim i gradskim službama, nego i u njihovim tvrtkama. Gotovo svaka općina na Poreštini ima barem svoje komunalno poduzeće, što će reći direktora, čistača i administratora, makar na pola radnog vremena. Grad Poreč na svojih dvadesetak tisuća stanovnika ima četiri pet poduzeća, od kojih je Adriaplus neaktivan, a Poreč sport u osnivanju.
Neke od tih tvrtki služile su za zbrinjavanje "zaslužnih" ili poslušnih pa su godinama imale samo direktora, kao Parentium. Druge su, kao Adria Plus, popapale hrpu love, nikada ni lipe nisu zaradile, u njima su dobre plaće zarađivala dva domaća direktora i jedan stranac, da bi se na koncu tvrtka ugasila. Nikad se ne zna kojem će zaslužnom stranačkom čovjeku, ili bar simpatizeru, zatrebati hladovina dobre plaće do mirovine. Uostalom, nije Poreč u tome iznimka – takvih direktora ima i u županijskim i nacionalnim poduzećima.

Obrazac je poznat svima, ali kako se pojedinci godinama hlade bez uznemiravanja, javnost je zaboravila vapiti za pravnom državom. Tek se povremeno nekome zaklima fotelja i priča probudi velike nade, a one splašnjavaju kao probušeni balon.
Sadašnji porečki gradonačelnik Edi Štifanić  je u kampanji za svoj prvi mandat, dakle prije pet godina, obećao kao prvi od tri prioriteta ustrojiti "malu i efikasnu gradsku upravu". U Gradu je 2006. godine radilo 65 ljudi, danas ih je 12 više! Kako i koga zapošljavaju netransparentna je priča, a javna je tajna da posao može dobiti samo netko blizak stranci ili koaliciji (IDS-HSU), bez obzira na kvalifikacije i sposobnosti. Nije li indikativno da mogući treći koalicijski partner (SDP), zasad još neslužbeno, brak uvjetuje upravo utjecajem na zapošljavanje u upravi. Možda imaju i u svojim redovima mladih i sposobnih kojima bi trebalo pronaći radno mjesto?

Ako gradonačelniku i postavite pitanje o nečijem zapošljavanju, pokušat će  to argumentirati politikantskim tezama o tome da se zapošljavanjem te-i-te osobe štedi na honorarima i slično – primjer je to i Sergia Pavata, koji se, brižan, poti organiziranjem 18 fešti godišnje. U jednoj je maloj općini vijećnik pak nedavno sugerirao da bi tri komunalna čistača bila učinkovitija kad bi imala voditelja. Možda je imao nekoga na umu. Baš kao što je jednom rekla jedna IDSovka: "Ne mislite valjda da će moje dijete i dijete moje prijateljice u Poreču biti bez posla". Usudila se zaposliti sestru i javno reći ono što drugi tajno rade.

Sniježana MATEJČIĆ, Glas Istre 1.9.2009.