U prošloj godini porečkoj policijskoj postaji prijavljeno je 29 prekršitelja zbog 26 kaznenih djela iz područja maloljetničkog kriminaliteta. Među njima je šestero djece od 14 godina, 11 mlađih maloljetnika od 14 do 16 godina i 12 starijih od 16 do 18 godina. Prijavljivani su najčešće zbog nasilničkog ponašanja, potom zloupotrebe droga, krivotvorenja isprava, krađe i nanošenja teške tjelesne ozljede. Za kaznena djela nasilničkog ponašanja i krađa uglavnom su prijavljene grupe maloljetnika.

Ovo je tek uvodni dio izvještaja porečke policije, sastavljenog na traženje gradske vijećnice Sandre Čakić-Kuhar. Osim kaznenih djela, lani je 34 maloljetnika prijavljeno i zbog narušavanja javnog reda i mira, u 25 slučajeva. Policija bilježi i 220 ostalih prekršaja za koje je prijavljeno 197 maloljetnih počinitelja.

– Tijekom protekle godine na području Policijske postaje Poreč povećan je broj različitih događaja čiji su počinitelji maloljetne osobe, a koji u sebi sadrže elemente nasilnih i destruktivnih oblika ponašanja, konstatira se u policijskom izvješću. Analizom ovih djela policija dolazi do zaključka da se u pojedinim događajima javljaju isti maloljetni počinitelji, koji se »s obzirom na mjesto življenja međusobno druže i djeluju kao grupa, za koju je temeljem dostupnih podataka utvrđeno da u sociološkom smislu još nije poprimila obilježja čvrsto strukturirane grupe, tzv. bande, s jasnim grupnim pravilima i definiranim ciljevima djelovanja. Takvu grupu mladih, koja je uglavnom aktivna na području starog grada čini nekolicina stalnih članova, dok ostali tek ponekad sudjeluju u pojedinim aktivnostima grupe.«

Od 2004. do sredine ove godine Općinsko državno odvjetništvo za mladež u Puli podnijelo je 16 kaznenih prijava protiv jednog maloljetnika zbog sumnje da je počinio sedam kaznenih djela nasilničkog ponašanja, nanio dvije teške tjelesne ozljede, bavio se iznudom, teškom krađom i uništavanjem tuđih stvari. Riječ je o sedamnaestogodišnjaku kod kojega je uočena sklonost nasilnom i destruktivnom ponašanju. U nekima od tih djela ovaj je maloljetnik imao sudionika 16-godišnjaka, protiv koga je podnijeto 12 kaznenih prijava. O događajima u kojima su sudjelovali policija je obavijestila Centar za socijalnu skrb, a na inicijativu Odsjeka maloljetničke delikvencije porečke policije u ožujku ove godine održan je sastanak s predstavnicima Grada Poreča, Centra za socijalnu skrb, osnovnih i srednjih škola te vrtića i Fonda Zdravi grad, da bi se stekao jasniji uvid u obiteljske i socijalne prilike u kojima odrastaju maloljetni delikventi.

– Tijekom sastanka istaknuti su problemi vršnjačkog nasilja, koje svaka ustanova pokušava samostalno riješiti na njima dostupan način. Svi sudionici naveli su da ne vjeruju u postojanje maloljetničkih bandi, premda znaju da se u pojedinim dijelovima grada mladi okupljaju u grupe, jedan je od zaključaka s tog sastanka. Ističe se da se u školama intenzivno radi s djecom kod koje su primijećeni poremećaji u ponašanju. Centar za socijalnu skrb ukazuje na sporost sudova, na kojima se protiv maloljetnika vode dugotrajni procesi, nakon kojih se prekršitelji redovito vraćaju socijalnim radnicima. Na tom je sastanku dogovoreno da se s prekršajnim sudom i Općinskim državnim odvjetništvom za mladež zatraže podaci o stanju predmeta te da se organizira sastanak na koji će biti pozvani i predstavnici pravosuđa.

Nakon imenovanja kontakt-policajaca, policija svoj dio posla iz područja maloljetničke delikvencije može vjerojatno malo bolje odraditi, ali… Policija i sudovi zadnja su instanca u sprečavanju maloljetničke delikvencije pa zakonske ovlasti koje oni imaju možda mogu onemogućiti ponavljanje prekršaja kod malog broja delikvenata. Veći posao ostaje na obitelji, školama i zajednici, a tu je učinjeno malo ili ništa. Od konstatacije problema nije se daleko odmaklo, jer da jest, to bi se pokazalo i na policijskoj statistici. Uostalom, vijećnica koja je tražila te podatke nije ih niti jednom riječju komentirala, a nisu ni ostali vijećnici koji su dobili kopije odgovora, pa je pitanje zašto su uopće podaci traženi. Zasad iz gradske uprave nema naznaka o stvaranju suvisle strategije koja bi spriječila nastanak devijantnih ponašanja. U gradu postoji niz programa, od Društva Naša djeca preko Zdravog grada do sportskih klubova, koji osmišljavaju slobodno vrijeme mladih. Ali, tko se, osim državnih institucija, bavi mladima kod kojih su uočeni poremećaji u ponašanju? Pitanje jesu li to neformalne grupe ili bande čini se manje važnim od činjenice da njihova nedjela govore o nasilničkom i destruktivnom ponašanju. Gdje je spona između obitelji i zajednice koja brine? Izneseni policijski podaci morali bi biti zaglušujući alarm!

Sniježana Matejčić, Glas Istre