(Sniježana Matejčić, Glas Istre)

Gradska uprava otvorena je prema javnosti, odnosno prema građanima, onoliko koliko je lako dobiti informaciju o nekom problemu. Ne bi li komunikacija bila bolja, Grad Poreč je prije dvije godine zaposlio osobu zaduženu za informiranje i odnose s javnošću. Ta je osoba sada na bolovanju. U međuvremenu je odlučeno taj posao dodati zadacima stručne suradnice za pretpristupne fondove, što se pokazalo lošom odlukom. Najprije zato što visoka naobrazba ne znači nužno da osoba može dobro obavljati bilo koji posao, a osim toga, nije logično da jedan čovjek u nekom trenutku radi dva posla. To znači da ni za jedno od dva radna mjesta zapravo nije potrebno puno radno vrijeme ili da će dvostruko opterećena osoba završiti na bolovanju, što se i dogodilo.
Gradonačelnik je na sjednici vijeća rekao da traže »novog gradskog novinara«.  Međutim, krivo se izrazio, kako nam je kasnije rekao. Zapravo, traže »za početak zamjenu za referenticu za odnose s jevnošću« Što znači »za početsk« nismo uspjeli razjasniti, a čini se da ni onima u Gradu baš nije jasno kako bi trebao izgledati taj dio posla.

Što se tiče profesionalne komunikacije gradske uprave s novinarima, tu stvari stoje ovako: gradska uprava otvorena je onoliko koliko je dostupan gradonačelnik. A to je u ovom trenutku, barem što se autorice ovih redaka tiče, uglavnom bez primjedbi. Gradonačelnika se zove za svaku potrebnu informaciju i od njega se dobije odgovor. Svi ostali oblici komunikacije su u slijepoj ulici. I to nije od jučer. U trenutku kada je zaposlena referentica, u većini odjela novinar nije mogao dobiti informaciju ni od pročelnika, a pogotovo ne od stručnih referenata. Posebno to vrijedi za javnosti najzanimljiviji odjel komunalnog gospodarstva. Komunikacija između njegovog pročelnika Milana Lakovića i novinara Glasa Istre zapravo ne postoji, a informacije se mogu dobiti posredno, putem ureda za odnose s javnošću, premda je gradonačelnik Štifanić rekao da svaki pročelnik mora novinaru dati traženu informaciju.

Posredovanje ureda za odnose s javnošću u pravilu traje predugo s obzirom na rokove u dnevnom novinarstvu, a informacije koje su stizale bile su uglavnom nepotpune pa je trebalo ponovno zvati i pitati detalje. Neke pročelnike teže je dobiti na telefon nego predsjednika države (šeficu financija, na primjer), a najbolju suradnju novinari Glasa Istre imaju s odjelom za prostorno uređenje pa i s onim za društvene djelatnosti. Kontakti s pročelnicima u novinarskom su poslu iznimno važni, jer su materijali za sjednice poglavarstva i vijeća najčešće jednako manjkavi kao i informacije koje dobivamo iz ureda za odnose s javnošću. S tom razlikom što se u pripremi materijala ne štedi papir robujući birokratskoj formi često se ponavljaju iste informacije, ali uvijek nešto nedostaje.

Možda bi i pročelnike trebalo naučiti kako mora izgledati materijal koji sadrži većinu relevantnih informacija i gotovo ništa nepotrebnih slova. Na primjer – kad se donosi odluka o iznosu gradskih stipendija, bilo bi logično da u materijalima piše koliko studenata i učenika Grad stipendira i koliko se Ukupno mjesečno ili godišnje iz proračuna odvaja za tu namjenu. To novinari godinama redovito pitaju nakon sjednica, a pročelnica te podatke zna napamet.
Uz to, gradski internet portal je tek svojevrsni ukras na kojemu povremeno možete nabasati na informaciju koja je iskoristiva i nije »od lani«.