Isto se tako često nagađa o razlozima za ovakav uspjeh. Spominje se radinost Istrana, njihova štedljivost te njihova poslovna nadarenost. U ovom se kontekstu najčešće ima nešto za reći i o svemu što su za razvoj učinili državni organi – županijski, gradski, općinski.

Političke stranke, a ponajviše IDS, koji je na vlasti već čitavu jednu epohu, često se hvale svime postignutim. Istina je, zapravo, sasvim drugačija.

Prije svega, Istra je bila najdalje od ratišta u posljednjem ratu. Koliko god da je točno da je čitava Hrvatska u tom ratu stradala, Istra nije imala nijednog ratišta. U ovoj regiji nije bilo nikakvih ratnih razaranja. No, to je samo posredni faktor, kao što je i blizina Italije. Tajna uspjeha Istre je u nekretninama. Njihova vrijednost je počela rasti netom poslije formiranja Republike Hrvatske, a rasla je i tijekom rata. Naravno, najveći su se skokovi bilježili tek po završetku neprijateljstava, a pogotovo u posljednjih pet do deset godina. Nekretnine su kupovali prije svega stranci, koji su u Istru došli u potrazi za pogodnim mjestom gdje će u miru ljetovati, a jednog se dana i umiroviti.

Prije svih ostalih su time dobili oni koji su prodavali svoje kuće i zemlju, a pogotovo u priobalju. Potom su se pojavili mešetari nekretninama, koji su profitirali od preprodaje kuća i zemljišta. Među njima su bili i stranci, a među stranim organizacijama i banke – primjerice, Hypo banka. Odmah iza njih su se pojavili građevinari. Na koncu, upravni su se organi ubacili u igru i počeli surađivati s mešetarima nekretnina i građevinarima. Različiti oblici korupcije su se brzo razvijali i vremenom udomaćili. U priobalju i nekim drugim atraktivnim lokacijama je cijena kuća i zemljišta skočila pet, deset, pa čak i dvadeset puta od početka ovog booma. Nije nikakvo čudo da su glavni ljudi u političkim strankama, a pogotovo u IDS-u, upravo gore spomenuti mešetari i građevinari. Dakle, tajna ekonomskog uspjeha Istre je sasvim jednostavna. Sve se svodi na nekretnine, čija je cijena tijekom booma rasla zaslijepljujućom brzinom. No, cilj mi je ukazati na jedan veliki problem koji iz svega ovoga slijedi.

Naime, ovakav je ekonomski razvoj neodrživ.

To najbolje trenutno pokazuje Španjolska, koja je doživjela sličan boom od ulaska u Europsku Uniju. Tome je boomu u Španjolskoj na koncu došao kraj. Građevinsko zemljište je nestalo prvo. Izgrađene površine su potom limitirale daljnju izgradnju, budući da manje košta graditi na nedirnutom zemljištu nego prvo nešto rušiti pa onda graditi nešto drugo. Profitabilnost mešetarenja nekretninama i građevinske djelatnosti je na koncu počela opadati. Organi vlasti koji pogoduju ovakvom razvoju vremenom su gubili učinkovitost zbog sve veće korupcije. I na koncu se sve završilo u sveopćem zagušenju tržišta nekretninama. Boomu je konačno došao kraj.

Na tom je putu i Istra. Tržište nekretninama na koncu samo sebe uguši. Drugačije ne može ni biti, pa ni u Istri. Jasno, u međuvremenu čitav izgradivi prostor biva preplavljen milijardama tona betona: kućama, apartmanima, vilama, bazenima, hotelima, restoranima, dućanima, marinama, parkinzima, cestama, autoputovima, naplatnim kućicama, vijaduktima, mostovima. A dobar dio svega toga na koncu zjapi sablasno prazno. To je redovni rezultat svakog booma na tržištu nekretninama.

Prof. dr. Ranko Bon, za Regional

Predsjednik

Motovun – eko grad

Centar za održivi razvoj