Prekid redovnog školovanja prelaskom na online nastavu trajno (u prosjeku) smanjuje dosege djece u obrazovanju nanoseći im veliku štetu u budućoj kvaliteti života, ali i ogromnu psihološku štetu, donosi Pandemijski realizam.

Jedna ilustracija ove tvrdnje može se vidjeti u radu Estimation of US Children’s Educational Attainment and Years of Life Lost Associated With Primary School Closures During the Coronavirus Disease 2019 Pandemic (procjena izgubljenih godina života djece zbog propuštene edukacije), i vjerujemo da je slično primjenjivo i na druge zemlje, kao što je Hrvatska. Rezultati su zastrašujući!

Osim što je psihološka šteta ogromna, što možete vidjeti primjerice ovdje u German children suffer from psychological issues in pandemic (svako treće dijete ima posljedice, od kojih mnogi teške).

U zadnje vrijeme je objavljeno i nekoliko velikih radova na stvarnim podacima (ne modelima), od kojih izdvajamo:

1. Istraživanje u Škotskoj koje pokazuje da učitelji nisu imali veći rizik hospitalizacije od, a imali značajno manji rizik od razvoja teže bolesti (RR 0,27)

2. Istraživanje u Švedskoj na 2 milijuna djece koje je pokazalo da škole nisu rasadnici epidemije, a da je za učitelje vjerojatnost teškog oboljenja bila manja nego za opću populaciju: Open Schools, Covid-19, and Child and Teacher Morbidity in Sweden. To je u skladu s ranije objavljenim radom iz Škotske gdje je na 300.000 članova kućanstava s djecom pokazano da su oni imali manju vjerojatnost oboljevanja i hospitalizacije nego ostali.

3. Veliko istraživanje (100.000 sudionika) u SAD najdirektnijom metodom (praćenje kontakata) Incidence and Secondary Transmission of SARS-CoV-2 Infections in Schools koje zaključuje “U prvih 9 tjedana podučavanja lice-u-lice u školama Sjeverne Karoline našli smo izuzetno ograničen sekundarni prijenos SARS-CoV-2 unutar škole, utvrđen praćenjem kontakata”

4. Istraživanje američkog CDC koje zaključuje “CDC preporučuje da škole K-12 (vrtići, osnovne i srednje škole) budu posljednja stvar koje će se zatvoriti nakon što su primijenjene sve ostale mjere kontrole epidemije i prve koje će se ponovno otvoriti kad to mogu učiniti sigurno.”

5. Nedavno objavljeno i njemačko istraživanje koje pokazuje malu seropravelnciju kod roditelja a tri puta(!) manju kod djece stare 1-10 godina. Zaključak: “… indicira da djeca ne igraju ključnu ulogu u širenju SARS-CoV-2 u ovoj pandemiji … nije vjerojatno da su djeca potsticala pandemiju”.

Ovo su vrlo uvjerljiva istraživanja bazirana na stvarnim podacima. Postoje i razni modeli, poput Ranking the effectiveness of worldwide COVID-19 government interventions koja ukazuju na zatvaranje edukativnih ustanova kao značajnu invervenciju, ali velika mana ovog modela, kao i ostalih koje smo vidjeli, je da grupiraju sve edukativne ustanove od osnovnih škola do fakulteta. Mnogi od tih modela teško razlikuju i druge utjecaje kao što je sezonski odlazak virusa.

Smatramo da je kolateralna šteta, osim propuštenog učenja, za djecu ogromna, u više aspekata kao što su psihičko i metaboličko zdravlje.

Što se tiče vrtića, također je puno evidencije, navedimo samo ovo French Study Finds Daycare Does Not Increase Spread Of Covid-19 In Young Children.

Naročito važno pri svemu je da su naročito oštećena djeca slabijeg imovinskog stanja, kao i djeca s posebnim potrebama, te stoga zatvaranje škola i vrtića značajno doprionosi nejednakosti u društvu.

izvor: Pandemijski realizam