Promoviramo se kao destinacija s više od tisuću kilometara biciklističkih staza, ali pitanje je kakvih. Jednostavnije nam je bilo koristiti postojeće poljske i planinarske putove na kojima je već napravljena signalizacija, postoje karte. A 80 posto biciklističkih gostiju orijentirano je na cestovni biciklizam, kaže Dalibor Rudan

Prije dvadeset godina porečka turistička agencija Fiore Tours počela je raditi kao klasična turistička agencija koja posreduje pri pronalasku privatnog smještaja, organizira transfere i izlete te posreduje u hotelskim uslugama. Međutim, s vremenom su se preorijentirali na aktivni turizam, koji je u svijetu u porastu, a u Hrvatskoj, nažalost, još u začetku. Aktivni turizam podrazumijeva organizaciju pješačkih i planinarskih tura, biciklističkih putovanja, kajakarenja i sličnih aktivnosti za goste koji u turističkom odredištu žele iskusiti prirodu, pa i adrenalin.

Ova agencija, koja zapošljava pet stalnih radnika, a u sezoni još njih pet, većinu prometa ostvaruje u Istri, ali svoje goste željne pustolovina vodi po čitavoj Hrvatskoj, prije svega u Dalmaciju, Liku i Gorski kotar. Pokušavali su organizirati ture i po Slavoniji, ali nisu naišli na pozitivan odjek. Lani su u segmentu aktivnog turizma na višednevnim turama imali 450 putnika, a na jednodnevnim izletima njih 2.400. Većinom se radi o organizaciji aktivnosti za manje grupe.

Nejasno tržište vodiča

– Prije pet godina aktivno smo se preusmjerili upravo u organizaciju takvih putovanja, izleta i aktivnosti. Počeo sam se baviti time jer sam i sam velik entuzijast. Vjerujem da onaj tko otvara takvu agenciju mora biti ljubitelj aktivnog odmora, jer je velika muka danas u Hrvatskoj baviti se ovom vrstom turističkih putovanja, kaže Dalibor Rudan, vlasnik agencije Fiore Tours.

Dodaje da je glavni razlog tome što u Hrvatskoj nije definirano tko može obavljati takve aktivnosti, pod kojim uvjetima, a još uvijek nema ni posebno obučenih vodiča.

– Primjerice, Planinarski savez nije povezan s turizmom i njihova se licenca za planinarske vodiče u turističkom smislu ne može iskoristiti. Jednostavno, institucije nisu povezane s onima koji održavaju tečajeve. Onda se događa da moramo zvati Amerikance da nam održe tečaj kajakarenja da bi naši djelatnici dobili potrebnu licencu za vođenje takvih grupa. Činjenica je da naši gosti iz Amerike puno polažu u sigurnost i naravno da pitaju imamo li vodiča, a to u Hrvatskoj još uvijek nije regulirano. Zbog toga nekad ispadamo neozbiljni pred partnerima, kaže Rudan.

Drugi je velik problem s kojim se suočava njegova agencija, ali i sve druge koje rade cijele godine, što zimi u Istri nema sadržaja, niti dovoljno otvorenih smještajnih kapaciteta.

– Agencija bi trebala imati cjelogodišnje poslovanje. Samo na taj način možemo raditi na produženju sezone, a i vremenski uvjeti u Istri nam pružaju šansu da možemo raditi velik dio godine. Međutim, iako svi stalno govore o produženju sezone, zimi nam je kao receptivnoj agenciji jako teško raditi, ne zbog vremena, već drugih uvjeta – većina hotela i drugih smještajnih objekata je zatvorena! I ono malo upita što smo imali, imali smo velikih problema kako te grupe smjestiti. Tek smo sada, početkom ožujka, uspjeli pronaći smještaj u jednom ruralnom hotelu, što su naši gosti tražili, priča nam Rudan, dodajući da je ipak Istra napravila najveći iskorak u odnosu na sve druge regije u Hrvatskoj što se tiče razvoja aktivnog turizma te enogastronornije.

Morski kajak

Ipak, veli da se u Istri griješi u promociji čitave regije kada je u pitanju aktivni odmor. Kaže da je zbog toga među gostima Dalmacija prepoznatljivije odredište za aktivni odmor nego Istra, iako se Poluotok u zadnjih deset godina aktivno promiče kao regija za bicikliste. “Istru većinom promoviramo kao regiju za obiteljski odmor. A aktivni turizam i obiteljski turizam ne idu skupa. Kod nas u Istri gosti su više okrenuti moru i plaži nego posebnim aktivnostima, što nije slučaj u Dalmaciji”, veli Rudan.

Najviše im dolazi gostiju iz Amerike koji čine 40 posto prometa budući da na tom tržištu surađuju s brojnim partnerima i članovi su njihove udruge za pustolovni turizam. Ostatak čine Nijemci, Skandinavci i Britanci. Te goste u Hrvatsku ne privlače biciklističke ili pješačke staze, već dodatna vrijednost koju neko odredište daje. To znači da u sve aktivnosti treba uključiti dodatne doživljaje, a na Poluotok ih privlači povijest, gastronomija i male ruralne sredine te očuvana priroda.

– Na višednevnim turama najviše je biciklističkih grupa, što i pristaje uz Istru jer se tako i promovira, dok jednodnevne goste najviše zanima morski kajak. Još uvijek nema puno zainteresiranih za pješačenje iako Istra za to ima idealnije uvjete nego za biciklizam. Na jednodnevnim izletima klijenti su većinom oni koji se inače ne bave sportom, ali tada žele iskusiti nešto novo. Većinom su to aktivne obitelji koje si žele priuštiti zanimljiv izlet, kaže Rudan.

Linijom manjeg otpora

Smatra da je u razvoju biciklističkog turizma u Istri napravljen propust, da se išlo linijom manjeg otpora. “Prornoviramo se kao destinacija s više od tisuću kilometara biciklističkih staza, ali pitanje je kakvih staza. Jednostavnije nam je bilo koristiti poljske i planinarske putove, dakle već postojeće staze za koje su napravljeni signalizacija i karte. A 80 posto biciklističkih gostiju orijentirano je na cestovni biciklizam. Kod nas 70 posto gostiju traži upravo ceste, a tek 30 posto njih MTB staze. Tada moramo tražiti ceste s manjim intenzitetom prometa, a s time imamo općenito problem jer su ljeti krcate budući da nam većinom u Istri dolaze automobilski gosti, kaže Rudan.

Buking 20 posto bolji

Rudan kaže da je za njegovu agenciju 2013. godina prošla jako dobro, a da bi prema sadašnjem bukingu, ako se tako nastavi, ova godina trebala biti i 20 posto bolja. “Imamo puno više partnera koji prodaju naše programe i to je rezultiralo većim bukingom. Goste zainteresirane za aktivan odmor najviše zanimaju putovanja u travnju, svibnju i rujnu”, zaključuje Rudan.

Dunavska biciklistička staza

I na europske fondove trebalo je kandidirati asfaltiranu biciklističku stazu od Umaga do Poreča ili Pule, što bi privuklo mnogo biciklista, možda i udvostručilo broj gostiju, kao što je to slučaj s Dunavskom biciklističkom stazom. Upravo ta staza, uz koju su organizirane sve potrebne usluge, od restorana do servisa za bicikle, privlači na tisuće biciklista, čime je i zarada pozamašna. Također, prema sadašnjim upitima gostiju, Istri treba malih obiteljskih hotela, posebno u Poreču i Rapcu, koji će prihvaćati takve grupe, jer ih aktivni gosti isključivo traže, govori Dalibor Rudan. Istru ipak ističe kao pozitivan primjer u Hrvatskoj, gdje primjerice u Dalmaciji, staze nisu ni označene pa vodiči za svoje grupe moraju sami markirati itinerere.

Barbara Ban, Glas Istre