.   Članovi Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata i 154. brigade Hrvatske vojske iz Poreča susreli su se s gradonačelnikom Lorisom Peršurićem povodom obilježavanja 32 godine ustrojenja brigade. Tog 1. prosinca 1991. godine, 154. brigada ustrojena je temeljem odluke ministra obrane Republike Hrvatske u Pazinu te je sastavljena od vojnih obveznika Buzeštine, Labinštine, Pazinštine, Poreštine te onih s područja nekadašnje Bujštine.

Predsjednik porečkog ogranka UDVDR-a i zapovjednik Mirko Buić zahvalio se na dobroj suradnji i želji da se sjećanje na doprinos u Domovinskom ratu uvijek održi. Prisjetili su se i svih javnih ustanova i privatnih tvrtki koje su uvelike pomogle brigadi na ratnom putu u smislu opreme i potrepština, tako i u današnjoj podršci u realizaciji ideja.

Kao što je rekao gradonačelnik, zahvalnost ali i vrlo dobra suradnja između Grada i 154. brigade traje već godinama, a u posljednje je vrijeme rezultirala otvaranjem „Obale 154. brigade Hrvatske vojske“ na porečkoj Peškeri i predstavljanjem monografije o 3. bataljunu 154. brigade, čime je svečano obilježeno 25 godina postojanja brigade, dok je u 2018. u Novoj Vasi otkriven spomenik svim braniteljima Poreštine.

-Ponosan sam da je odaziv u Istri bio veći od 90%, što je među najvišima u Hrvatskoj. Iako nismo izravno bili zahvaćeni ratom, dali smo svoj veliki doprinos. Zbog svog moralnog i vrijednog djelovanja u Domovinskom ratu 154. brigada i danas uživa veliki ugled, a svi stanovnici Istre i Poreštine mogu biti ponosni na svoje hrabre vojnike, rekao je gradonačelnik.

Mirko Buić podsjetio je na povijest 154. brigade HV.

Početkom prosinca 1991. godine počinje se sa ubrzanim ustrojavanjem, opremanjem i obučavanjem ove postrojbe, najprije sa sjedištem zapovjedništva brigade u tadašnjem domu branitelja (danas zgrada županijskih službi i trgovačkog suda) i zapovjedništava bojni u Pazinu, Poreču i Umagu.

Sredinom mjeseca prosinca mobilizira se cijelo ratno zapovjedništvo brigade i neke postrojbe, posebno diverzantski i protudiverzantski vod, te vod PZO. To je i vrijeme kada počinje ubrzan razvoj, opremanje, naoružavanje i stvaranje uvjeta za obuku snaga i odlazak na bojišnicu.

Već u to vrijeme diverzantski i protudiverzantski vod, te vod PZO u Pazinu i Poreču dobivaju jasne zadaće te 26. prosinca 1991. ove postrojbe ili posjedaju borbene položaje, ili su u spremnosti za djelovanje. Istovremeno logistička satnija priprema vojarnu Veli Jože za prihvat glavnih borbenih snaga, organizaciju njihovog života i rada te ubrzanog uvježbavanja i pripremanja za preuzimanje zadaća na Ličkoj bojišnici.

Brigada sastavljena od vojnih obveznika iz Buzeštine, Labinštine, Pazinštine, Poreštine, te područja nekadašnje Bujštine organizirana je u tri borbene bojne, postrojbe borbene potpore, pristožerne postrojbe i postrojbi logistike. Krajnje odgovornim pristupom zapovjednih sastava svih razina, u vrlo kratkom vremenu, do sredine ožujka, dovodi se veći dio snaga u najviši stupanj uvježbanosti za preuzimanje ratnih zadaća na bojišnici.

Temeljem objektivne potrebe, a sukladno zapovjedi zapovjednika OZ Rijeka, već početkom travnja 1992. godine brigade preuzima borbene zadaće na Ličkoj bojišnici, najprije kao operativna pričuva zapovjednika OG Lika, a već u svibnju iste godine i kao obrambena snaga na prvoj crti bojišnice na području Ivčevića kose. Iduće godine brigada jednim dijelom svojih snaga organizira obranu na području Ličkog Osika, Mušaluka i Budačkog mosta.

Godina 1994. je za brigadu gotovo najintenzivnija gledano s aspekta boravka na bojišnici. Te godine brigada u razdoblju od siječnja do svibnja brani grad Otočac u vrlo zahtjevnoj obrambenoj zadaći. Nakon preustrojavanja 154. br. HV u 154. dp HV (preustrojavanjem je brigada dodatno ojačana većim brojem ljudstva i borbene tehnike), sredinom rujna odlazi na područje Perušićke kose.

Ovdje na geografski, klimatski i taktički vrlo zahtjevnom prostoru organizira aktivnu obranu na crti koja se proteže od Sinca preko Ramljana, Pocrnića do Alivojvodića, a po dubini do Kosinja i Klanca.

Godine 1995.  154. domobranska pukovnija neprekidno drži dodijeljeno joj područje odgovornosti, sve do početka mjeseca svibnja.

U VRO Oluja pukovnija glavnim snagama napada smjerom Ljubovo – Bunić uz prethodno ostvarenu suradnju sa 9. gardijskom brigadom. Na pomoćnom smjeru napada lijevim krilom Krbavskog polja. Uz prethodnu topničku pripremu sudjeluje u ovladavanju Debelim brdom, oslobađanju ZL Udbina, Podudbine i grada Udbine. Pri tome se preustrojava i obavlja pripreme za daljnja djelovanja.

U slijedećoj etapi bojnih djelovanja pukovnija izbija na državnu granicu na rijeci Uni u području Nebljusa. U svojoj zoni odgovornosti vrlo brzo zaposjeda crtu obrane u dolini rijeke Une: Štrbački Buk – Kestenovac – Poljica – Demirović Brdo; konsolidira obranu, utvrđuje se, obavlja izviđanja i stvara uvjete za eventualna napadajna djelovanja. Nažalost, u okršaju pogiba pripadnik porečke bojne Stipan Liović, a vojnici Sabo i Brajković bivaju ranjeni.

Postrojbe na prvoj crti svakodnevno su izložene neprijateljskom djelovanju, iz pješačkog i topničkog oružja, a povremeno i izravnoj tenkovskoj paljbi.

Nakon Oluje pukovnija, iako demobilizirana, nastavlja svoje zadaće na daljnjem razvoju i opremanju, obučavanju zapovjednika i zapovjednih sastava (pa i nekih smanjenih borbenih dijelova), školovanju kadrova; sada već prema NATO-vim standardima koji se uvode u sustav. Provode se i intenzivne zadaće na unapređenju života i rada u ZM Pazin (naime zapovjedništvo brigade je ujedno i zapovjedništvo ZM Pazin).

Prvog dana 2001. godine pukovnija opet prelazi u brigadu i nosi naziv 636. pbr, da bi se 1. srpnja 2003. integrirala sa 635. pbr iz Pule (bivša 119. brigada HV) te kao takva djelovala do njenog potpunog gašenja 31. prosinca 2004. godine.

Na svom ratnom putu brigada je imala jednog poginulog pripadnika i nekoliko ranjenih.

Tijekom cijelog razdoblja Domovinskog rata ovu postrojbu karakterizira vrlo visok stupanj odgovornosti svih zapovjednih sastava, ali i svih pripadnika brigade, (iznimno visok odaziv na mobilizaciju, nema pojava samovoljnog napuštanja postrojbe ili pak samovoljnih i neplaniranih akcija), visoka razina profesionalnosti i stručnosti časnika i dočasnika (za uvjete pričuve) visoka razina borbene spremnosti snaga, (nema odlaska na bojišnicu bez prethodnog izviđanja, intenzivne obuke, planiranja djelovanja, logističke potpore i sl.). Humanost i briga za čovjeka, vlastitog vojnika, ali i protivnika još je jedna značajka po kojoj je ova postrojba prepoznatljiva.

Na svom zahtjevnom i složenom ratnom putu ova je postrojba uživala svekoliko poštovanje žitelja na prostorima na kojima je djelovala, a u sredini u kojoj je izrasla nesebičnu logističku, moralnu i svekoliku drugu pomoć i potporu.