Poša san napošto niku večer u stari remont pogledat koncert mladih bendova, najavljen kao povratak rocka u Poreč. Je, bilo mi je drago kao starom vržmo reći rockeru čuti, uz već etablirani Cirkus, i neke nove klince, čijih skupina imena, naravno, nisam zapamtio, pa prilažem kopiju plakata. No, još mi je draže bilo vidit kako je to porečka narodna omladina, predvođena USB-om (plus još nekoliko mladih entuzijasta), lipo organizirala – s redarima, šankom i veceima, sve po pe-esu. I popravili su staru binu, uredili kortu, izgrafitirali fasade … bravi.
Ipak, kad je u jednom trenutku zgorila jedna faza od struje, pak su klinci pošli to sami kaligarit, ni mi bilo svejeno. A i vratija se stari nervož. Orkodindedišere (stara porečka psovka), ma zar ovaj bogati grad doista ne može toj omladini priuštiti kakav prostor za druženja, svirke bendova, alternativne radionice i ateliere … ? Zar moraju ovisiti o dobrohotnosti vlasnika starog remonta (kojima svaka čast, počevši od mog prijatelja Kikija koji je, još 90-ih, prvi uselio umjetnike i mlade u te prostorije, ono, dok ih ne sruše i tamo naprave, a što drugo nego apartmane za tržište)? Zar se sve to nije moglo napraviti/urediti u susjednoj bivšoj fabriki ribe koju je Grad kupio krajem 90-ih i koja također "čeka" provedbu urbanističkog plana tog dijela Peškere?
Naravno da je, naravno da bi i sami potencijalni korisnici bili uredili te brojne hale, skladišta i bivše urede za svoje potrebe, ali gradski oci i majke uglavnom su slabog sluha za te potrebe svojih mladih i perspektivnih birača. Ne čuju ih ni kad im dođu prosvjedovati pred gradsku palaču. Odnosno, nakratko čuju, pa preko zna se čega nešto na brzinu obećaju i … ne ostvare.
Eko, godinama mladi čekaju obećani im prostor u podrumu novoizgrađenog dijela Pučkog otvorenog učilišta. Ništa. Nula. Nada (ne nada koja zadnja ostaje, nego ona španjolska). Prostor je i dalje u roh-bau fazi. Navodno nema para. Neće ih tako lako ni bit ako gradski investitori budu šminkerski upucavali šoldace u sportske palace koji potom zjape prazni, odnosno služe za povremena vinske ili tonske masovke. A stotine kvadrata raznih prostora u sklopu nove (nije baš više ni tako nova, korov već raste oko nje) sportske dvorane na Žatiki stoje neiskorišteni. Navodno nema para za struju i domara. Neće ih ni bit ako svaki rotor u gradu bude koštao par milijuna kuna jer valjda je sramota jednog bogatog Poreča privremeno postavit one plastične. A nije sramota da domaća djeca prostore za rad (da, to je rad i to kreativni) lakše dobiju od privatnika nego od Grada.
Sad se, prenosi mi pretelo bliži vlasti, nešto oni gore dogovaraju da bi u bivšoj cantini sociale osigurali, nekretninskom trampom, dio starog podruma za omladinske potrebe. Hm? Možda hoće. A možda im Cirkus opet zapjeva: Rotor tu rotor tamo, na svakoj strani, nemamo klub mladih, al´ smo u banani, hvala vam grade na novoj dvorani! Naravno, na koncertu u starom remontu.

Goran Prodan, Glas Istre