Elektronički otpad je popularno ime za elektroničke proizvode na «izdisaju radnog vijeka» i spada u opasne otpade jer sadrže niz štetnih kemijskih spojeva (silicij, kadmij, arsen, olovo, živa, krom, berilij, fosfor, plastika i dr.) – sve tvari opasne po zdravlje i veliki zagađivači okoliša.

U e-otpad spadaju osobna računala, pisači, televizori, telefoni, mobilni telefoni, fax-uređaji, audio i video uređaji, radio prijemnici i sl. Radi se o otpadu koji se sastoji od više od tisuću raznih materijala, a neki od njih su vrlo toksični i niske reciklažne mogućnosti. Spaljivanjem plastičnog materijala računala i drugog e-otpada stvara se otrovni plin dioksin.

Po novom zakonu i u Hrvatskoj se e-otpad tretira opasnim otpadom, za njega se trebaju brinuti proizvođači i uvoznici elektroničke opreme, koji bi trebali plaćati njegovo sakupljanje i uporabu.

Mi učenici III. jg napravili smo i proveli Anketu o zbrinjavanju e-otpada i odaslali u 12 poduzeća i ustanova, od toga je smo osmero dalo odgovore (ostali nisu vratili popunjene ankete). Bilo je postavljeno 10-tak pitanja koja su se uglavnom odnosila na zbrinjavanje uredskog i informatičkog otpada. Većina tih poduzeća i ustanova ima informatički sustav s 5-15 računala, ali tu su i Riviera Holding ili Porezna uprava koji raspolažu s više od 20 računala. Uglavnom ta poduzeća uredsku opremu mijenjaju svakih 5-10 godina, osim Porezne uprave koja opremu mijenja svakih 15 godina. Upitali smo ih kako se lišavaju stare informatičke opreme (PC-a, pisača i druge tehnike koja spada u e – otpad). Porezna uprava, Riviera Holding, Euroherc osiguranje, Hardnet computers i Laguna banka svoju opremu odlažu sa ostalim otpadom i to na Žatiku d.o.o. Dok se Turističko-ugostiteljska škola Antona Štifanića, STAN d.o.o. i Merkur osiguranje rješavaju informatičke opreme na neke druge načine, a to su da skladište, prodaju ili poklanjaju onima kojima je to potrebno. Stare diskete i CD-e sva anketirana poduzeća i ustanove odlažu u smeće sa drugim otpadom, osim Srednje škole Antuna Štifanića i Riviere koji ih još uvijek čuvaju. Što se tiče zbrinjavanja patrona za tintu printera oko pola ispitanih poduzeća i ustanova puni ih ponovo, a to su Riviera, STAN d.o.o., Euroherc osiguranje, i Hardnet computers, a Srednja škola A. Štifanića, Laguna banka, Merkur osiguranje i Porezna uprava odlažu ih u smeće s ostalim otpadom. Od anketiranih samo Srednja škola Antuna Štifanića i Porezna uprava praznu stranu praznog papira koristi za vođenje bilješki. Sva anketirana poduzeća i ustanove stari papir odlažu sa drugim otpadom izuzev Srednje škole A. Štifanića koja stari papir zbrinjava u suradnji sa Uslugom Poreč. Na pitanje da li podržavaju inicijativu da se na nivou grada organizirano brine o e-otpadu sva ispitana poduzeća i ustanove odgovorila su da podržavaju tu inicijativu.

Naš zaključak bi bio da porečke tvrtke i ustanove (vjerojatno nije ni u drugim dijelovima Hrvatske puno bolja situacija) još nisu postigle razinu svijesti razvijenog svijeta i neodgovorno se odnose prema e-otpadu.

S obzirom da elektroničke opreme ima sve više, a osobito zastarjele opreme predlažemo da se na nivou grada pokrene inicijativa da se organizirano zbrinjava e-otpad, osnivanjem novih tvrtki ili reorganizacijom i proširenjem djelatnosti postojećeg komunalnog poduzeća Usluga Poreč.

Učenici III. jezične gimnazije: Igor Filipović

Igor Krivošija

Marin Riđić

Mirko Sloković